Irtiš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Irtiš
Irtish v Omsk.JPG
Pogled na Irtiš u Omsku
Duljina 4.248 km
Nadm. visina izvora 2.930 m
Prosječni istjek 2.980 m3/s
Površina porječja 1.673.470 km2
Izvor Mongolski Altaj
47°52′29.49″N 89°58′23.02″E / 47.8748583°N 89.9730611°E / 47.8748583; 89.9730611
Ušće rijeka Ob kod Hanti-Mansijska
61°04′50″N 68°49′50″E / 61.08056°N 68.83056°E / 61.08056; 68.83056Koordinate: 61°04′50″N 68°49′50″E / 61.08056°N 68.83056°E / 61.08056; 68.83056
23 m n.v.
Pritoci Išim, Om, Tobol, Demjanka, Konda
Države Flag of the People's Republic of China.svg Kina
Flag of Kazakhstan.svg Kazahstan
Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Gradovi Serebrjansk, Oskemen, Semej, Pavlodar, Omsk, Tobolsk, Hanti-Mansijsk
Slijev Arktičkooceanski
Ulijeva se u Ob
Plovna od − do od ušća do Ust-Kamenogorske hidroelektrane
Porječje Irtiša.

Irtiš (ruski: Ирты́ш, kazaški: Ертіс, kineski: É'ěrqísī hé / 额尔齐斯河) je rijeka u Sibiru i glavni pritok rijeke Ob. Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavni pritok Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš oblikuje veliki slijev u Aziji, koji obuhvaća veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.

Geografija[uredi VE | uredi]

Irtiš — druga najduža rijeka-pritok u svijetu nakon Missourija. Duljine 4.248 km. Protječe kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina porječja je 1.643.470 km². Podrijetlo Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbta Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš on se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utječe mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višekratno pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i slijedom za njoj smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U rajonu Hanti-Mansijska Irtiš utječe u Ob.

Pritoci[uredi VE | uredi]

Lijevi pritoci[uredi VE | uredi]

Desni pritoci[uredi VE | uredi]

Gradovi[uredi VE | uredi]

Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.

Pogled s metromosta na rijeku Irtiš u Omsku.

Hidrologija[uredi VE | uredi]

Viseći mosta preko rijeke Irtiš u Semeju (Semipalatinsk).

Podrijetlo vode Irtiša je mješovito: u gornjem toku je od Snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u travnju, s maksimumom u travnjulipnju, opadanje traje do listopada; otjecanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja svibnja do rujna, s maksimumom u lipnju. 50% godišnjeg otjecanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak otjecanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m³/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m³/s, Omska 917 m³/s[1][2], Tobolska 2.150 m³/s[3][4], na ušću oko 3000 mm³/s[5], godišnji istjek od oko 95 km³. Razmjer kolebanja razine iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m,kod Omska 7 m , Ust-Išima 12,7 m, dalje se do ušća smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi razdoblje lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrmrzava se u gornjem toku krajem studenoga, u donjem od početka studenog, otapa se u travnju.

Prosječni istjek mjesečno u Hanti-Mansijsku[uredi VE | uredi]

Prosječni istjek Irtiša mjesečno (u m³/sec.) mjereno na hidrometrijskoj postaji Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine

Komercijalna uporaba[uredi VE | uredi]

Riječna luka na Irtišu u Hanti-Mansijsku.

Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m³/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.

Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od travnja do studenog.

Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između travnja i listopada, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedištu tvrtke u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.

Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu Kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra[6].

Energetika - Umjetna jezera na Irtišu[uredi VE | uredi]

Atrakcije[uredi VE | uredi]

Uz Irtiš i njegovu okolicu nalazi se veliki broj spomenika prirode, povijesnih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Irtiš