Prijeđi na sadržaj

Irtiš

Koordinate: 61°04′50″N 68°49′50″E / 61.08056°N 68.83056°E / 61.08056; 68.83056
?
Izvor: Wikipedija
Irtiš
rijeka
Pogled na Irtiš u Omsku
Porječje Irtiša
Položaj
Države NR Kina
Kazahstan
Rusija
NaseljaSerebrjansk, Oskemen, Semej, Pavlodar, Omsk, Tobolsk, Hanti-Mansijsk
Fizikalne osobine
Duljina4.248 km
Površina porječja1,673.470 km2
Istjek 
 • Prosječni2.980 m3
Plovna od – dood ušća do Ust-Kamenogorske hidroelektrane
Tok rijeke
IzvorMongolski Altaj
47°52′29.49″N 89°58′23.02″E / 47.8748583°N 89.9730611°E / 47.8748583; 89.9730611
 • Nad. vis.2.930 m
 • Koord.47°24'52,30"N, 90°12'55,96"EUredite na Wikipodatcima
Ušćerijeka Ob kod Hanti-Mansijska
61°04′50″N 68°49′50″E / 61.08056°N 68.83056°E / 61.08056; 68.83056
23 m n.v.
 • Koord.61°4'50"N, 68°49'50"EUredite na Wikipodatcima
SlijevArktičkooceanski
Ulijeva se uOb
PritociIšim, Om, Tobol, Demjanka, Konda

Irtiš (ruski: Ирты́ш, kazaški: Ертіс, kineski: É'ěrqísī hé / 额尔齐斯河) je rijeka u Sibiru i glavni pritok rijeke Ob. Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavni pritok Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš oblikuje veliki slijev u Aziji, koji obuhvaća veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Irtiš — druga najduža rijeka-pritok u svijetu nakon Missourija. Duljine 4.248 km. Protječe kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina porječja je 1.643.470 km². Podrijetlo Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbta Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš on se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utječe mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višekratno pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i slijedom za njoj smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U rajonu Hanti-Mansijska Irtiš utječe u Ob.

Pritoci

[uredi | uredi kôd]

Lijevi pritoci

[uredi | uredi kôd]

Desni pritoci

[uredi | uredi kôd]

Gradovi

[uredi | uredi kôd]

Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.

Pogled s metromosta na rijeku Irtiš u Omsku.

Hidrologija

[uredi | uredi kôd]
Viseći mosta preko rijeke Irtiš u Semeju (Semipalatinsk).

Podrijetlo vode Irtiša je mješovito: u gornjem toku je od Snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u travnju, s maksimumom u travnjulipnju, opadanje traje do listopada; otjecanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja svibnja do rujna, s maksimumom u lipnju. 50% godišnjeg otjecanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak otjecanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m³/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m³/s, Omska 917 m³/s,[1][2] Tobolska 2.150 m³/s,[3][4] na ušću oko 3000 mm³/s,[5] godišnji istjek od oko 95 km³. Razmjer kolebanja razine iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m,kod Omska 7 m, Ust-Išima 12,7 m, dalje se do ušća smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi razdoblje lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrmrzava se u gornjem toku krajem studenoga, u donjem od početka studenog, otapa se u travnju.

Prosječni istjek mjesečno u Hanti-Mansijsku

[uredi | uredi kôd]

Prosječni istjek Irtiša mjesečno (u m³/sec.) mjereno na hidrometrijskoj postaji Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine

Komercijalna uporaba

[uredi | uredi kôd]
Riječna luka na Irtišu u Hanti-Mansijsku.

Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m³/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.

Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od travnja do studenog.

Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između travnja i listopada, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedištu tvrtke u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.

Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu Kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra.[6]

Energetika - Umjetna jezera na Irtišu

[uredi | uredi kôd]

Atrakcije

[uredi | uredi kôd]

Uz Irtiš i njegovu okolicu nalazi se veliki broj spomenika prirode, povijesnih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Irtiš
  1. Unesco - Irtysh at Omsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009. Pristupljeno 13. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ArcticRIMS - Irtysh at Omsk
  3. Unesco - Irtysh at Tobolsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009. Pristupljeno 13. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ArcticRIMS - Irtysh at Tobolsk
  5. R-Arctic Net - Irtish At Khanty-Mansiysk
  6. Waterways World: The world's deepest lock. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2011. Pristupljeno 11. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)