Istočni Wei

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Istočni Wei
東魏
Dōng Wèi Cháo
Blank.png
534.550. Blank.png
Lokacija Istočnog Weija
Istočni Wei (bež), Zapadni Wei (narančasto) i dinastija Liang (ružićasto) oko 550. god.
Glavni grad Luoyang (534.)
Yecheng (534.-550.)
Jezik/ci kineski
Religija budizam
Vlada
Car
 - 534.-550. Car Xiaojing od Istočnog Weija
Povijest Južne i Sjeverne dinastije
 - Uspostava države Istočni Wei, koja je označila podjelu Sjevernog Weija 8. studenog 534.[1]
 - Gao Yang osniva svoju dinastiju, Sjeverni Qi 7. lipnja 550.[2]
W. J. F. Jenner, Memories of Loyang: Yang Hsuan-chih and the lost capital (493-534), Clarendon Press, Oxford, 1981. (engl.)

Istočna dinastija Wei (kineski: 东魏朝 / 東魏朝, pinyin: Dōng Wèi Cháo) je bila kineska dinastija koja je nakon raspada dinastije Sjeverni Wei vladala na sjeveroistoku Kine od 534. do 550. godine.

Za vrijeme cara Xiaojinga prikazi Bude su bili pod utjecajem indijskog umjetničkog stila iz grada Gandhara

Formalno ju je 534. god. osnovao Yuan Shanjian, princ dinastije Sjeverni Wei koji je uzeo ime Xiaojing i bio njezin jedini vladar. Zapravo, on je bio marioneta ratnog gospodara Gao Huana. Svađa Xiaojingovog prethodnika iz dinastije Sjeverni Wei, cara Xiaowua, odnosno njegov bijeg na zapad kod suparničkog generala Yuwen Taija je predstavljala trenutak kada je uspostavljeno dvovlašće, odnosno raspad dinastije Sjeverni Wei na dva dijela. Gao Huan je tada Yuan Shanjiana proglasio novim carem, a tako stvorenu državu su povjesničari kasnije nazvali „Istočni Wei”. Ona je ispočetka bila prostranija i mnogoljudnija od Yuwen Taijeve države, koja je kasnije postala poznata kao dinastija Zapadni Wei.

Iako je Gao Huan prema mladom caru postupao s poštovanjem, držao je svu vlast koju su poslije preuzeli njegovi sinovi Gao Cheng i Gao Yang. Xiaojing je nadživio Gao Huana, ali ga je 550. god. Gao Huanov sin Gao Yang prisilio na abdikaciju i preuzeo prijestolje kao car Wenxuan, osnovavši tako dinastiju Sjeverni Qi. Novi car je oko 552. godine naredio da se bivši car Xiaojing otruje.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zizhi Tongjian, vol. 156.
  2. Zizhi Tongjian, vol. 163.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]