Prijeđi na sadržaj

Ivan Krušala

Izvor: Wikipedija

Ivan Krušala (Peloponez, druga polovica 17.st. - 1735.),[1] hrvatski pisac i diplomat iz Crne Gore, iz Perasta.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je na Peloponezu.[3]

Kao dječak bio zarobljen u bitci s Turcima kod Mistre.[3] Doveden je u Perast gdje ga je posinio pomorski časnik Matija Krušala, rođak zapovjednika grada Krila Zmajevića (s čijim se sinom Matijom Matom poslije viđao u Rusiji po državnim poslovima).[3] U Perastu je bio pokršten, školovan na talijanskim učilištima (po Srećku Vuloviću u Rimu, a po samom Krušali u Padovi[3]), a nakon kratkotrajne svećeničke službe u Perastu (na mjestu opata peraškog naslijedio ga je Antun Zambela[3]), provodi pustolovni život, koji ga odvodi iz Mletaka preko Petrograda sve do Pekinga (uz postaje kao mongolski Daur, Saka u Tunguziji[3]). O svojim dugogodišnjim putovanjima na području Kine spjevao je samo 14 stihova jednog putopisnog soneta.[4][5]

Dok je boravio u Mlecima, učio je talijanski jezik Savu Vladislavića, "grofa Raguzinskog ili Ilirskog", pustolova, trgovca i diplomata .[3]

O Krušalinom životu i radu u Rusiji pisao Miloš Milošević.[6] Bio je diplomat četiri godine u Kini u službi ruske carice Katarine II, gdje je djelovao zajedno s grofom Vladislavićem, kojemu je bio tumač i tajnik.[3] Tom je prigodom isposlovan Kjahtinski ugovor, kojim su prvi put u povijesti sporazumno regulirane granice Rusije i Kine, a koje važe i danas. Krušala je 1724. o tome napisao Sonet, koji je sačuvao Frano Visković, a na hrvatski preveo don Gracija Brajković.[3]

Autor je možda najčudnijeg soneta s područja današnje Crne Gore, nepravilnog oblika (17 nesimetričnih dvanaesteraca i trinaesteraca), odnosno glavno djelo mu je Boj Peraški, o bitci od 15. svibnja 1654. kad su Peraštani velikim junaštvom odbili osmanske napadače. Djelo je 335 trinaesteraca rimovanih u parovima i podijeljenih glavnom cezurom na dvije polovine s osam odnosno pet slogova.[3] Za Krušalin rad može se reći da je u nekoj svsezi sa studentskom književnošću, iz koje je nastala tzv. makaronska poezija.[3]

O svojim putovanjima od Petrograda do Kineskog zida napisao je iduće stihove.

Mraznim stazama do Moskve od Ingrije,
pa Vladimir, Murom, te Nisovu, Oku,
na kolima prijeđoh, i Volgu duboku,
gdje Čaremiš pogan jed u srcu krije.

Prijeđoh preko Vjatke k Permu, u ravnicu
rijeke Kame kojoj Sal izvore tvori,
te šumama kročih prema Rifej-gori
po vječnome snijegu kroz užas i tmicu.

Suhih nogu zatim Ob i Tobol prođoh,
i Jenisej, diku cijele Sibirije,
minuh pustu već Barabinsku nizinu.

Niz Imav u Saku u Tunguskoj dođoh,
kroz neplodan Daur, preko Mongolije,
desno od Koreje, stigoh i u Kinu

pred kojom se uzdizaše
drevni zid ko čudo - uzaludna stijena
spram divljih Tatara, ljubitelja plijena.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Katalog Gradske knjižnice Labin Stara književnost Boke : [antologija] / [sastavili] Ivo Banac, Slobodan Prosperov Novak, Branko Sbutega, Zagreb : Slon, 1993.
  2. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  3. a b c d e f g h i j k Čelebić, Gojko; Ivan Krušalo: Dječak sa Peloponeza, diplomata Katarine VelikeArhivirana inačica izvorne stranice od 19. lipnja 2015. (Wayback Machine), vijesti.me (crnogorski)
  4. Hrvatska revija 1, 2005.Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2015. (Wayback Machine), Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
  5. Prosperov Novak, Slobodan; Povijest hrvatske književnosti od Gundulićeva Poroda od tmine do Kačićeva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756., III. knjiga, str. 734
  6. Milošević, Miloš, Dostignuća i dileme u proučavanju doprinosa trojice Peraštana Rusiji Petra I. (Marko Martinović, Matija Zmajević i Ivan Krušala) 1697-1735. godine, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, god. XXXI/XXXII, str. 107-137, Kotor, 1983/1984.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.