Ivan Stanislav Burović Zmajević
Ivan Stanislav Burović Zmajević (1780. – 1847.), hrvatski lokalni političar u doba Habsburške Monarhije[1] i plemić.[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen u poznatoj hrvatskoj pomoračkoj obitelji iz Perasta Burovićima.[1] Studirao je pravo koje nije završio.[2] Bio je austrofilski orijentiran što mu je omogućilo obnašanje odvjetničke prakse u Kotoru.[2]
Kad su Napoleonovi Francuzi došli na vlast u Boku, pretpostavlja se da je 1808. ovaj Burović bio pokrajinski delegat u Kotoru. Bio je i član kotorske masonske lože, no već 1812. javno se odrekao masonstva. Budući da je odbio prihvatiti položaj zapovjednika građanske straže, francuski vojni zapovjednik u Kotoru J. J. Gauthier zatočio ga je 1813. godine. Kad su Francuzi otišli siječnja 1814., oslobođen.[2]
U međuvlašću je za privremene vlade (Središnje komisije) dviju ujedinjenih pokrajina Crne Gore i Boke kotorske, bio među Bokeljima koji su nastojali oko uspostave austrijske vlasti u Boki kotorskoj.[2]
Dolaskom Austrijanaca, obnašao je dužnost intendanta carske i kraljevske privremene intendance u Kotoru 1814. godine, dok Boka kotorska još nije bila službeno pripojena Habsburškoj Monarhiji. 1820. godine obnašao je dužnost okružnog komesara u Zadru.[1] Brat Ivana Nikole Burovića Zmajevića, sin Ivana Krstitelja Vicka Burovića Zmajevića, unuk pukovnika i nadintendanta hercegnovskoga područja Grgura Stanislava i Marije, kćeri ruskog admirala Matije Zmajevića.[2][3] Ivan Nikola i Ivan Stanislav i njihov otac prvi su u lozi Burovića koji su uzeli dvojno prezime (Burović Zmajević), da bi zadržali i naslijedili imetak obitelji Zmajevića koja je izumrla u muškoj lozi.[2] Austrijske vlasti potvrdile su mu plemstvo 1829. i 1838. godine.[2]
Autor soneta na talijanskom.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Hrvatska enciklopedija Burović, (pristupljeno 4. svibnja 2015.)
- ↑ a b c d e f g h Radauš, Tatjana (1989); Hrvatski biografski leksikon, LZMK, Burović
- ↑ Hrvatska enciklopedija, Zmajević