Perast

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Perast
Položaj
Općina/Grad
Zemljopisni podaci
Površina km2
Stanovništvo
Broj stanovnika (2003.) 349
Ostalo
Pošta
Pozivni broj 032

Widok na Perast z zachodu 01.JPG

Perast (talijanski: Perasto) je malo primorsko naselje u crnogorskoj općini Kotor. Najveći je spomenik Boke Kotorske (Crna Gora), sav je na kamenu i cijeli kameni. Ima mnoge palače, crkve i kamene kuće. U 14. stoljeću postojalo je brodogradilište. U Perastu je radila prva pomorska škola.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se na 12 km od Kotora, u pravcu Risna, točno ispred tjesnaca Verige. Leži u podnožju vapnenačkog brda Sv. Ilija (873 m), u sjeveroistočnom dijelu Boke kotorske, na rtu koji razdvaja Risanski zaljev od Kotorskog zaljeva. Nalazi se na jednom od najljepših dijelova Boke. Nasuprot njemu, na 1190 m udaljenosti nalazi se najuži dio zaljeva, tjesnac Verige. Pred Perastom nalaze se dva slikovita otoka: Sv. Juraj i Gospa od Škrpjela. [1]

Klima[uredi VE | uredi]

Srednja godišnja temperatura na području grada je 18,3°C, a broj sunčanih dana je 240 ili oko 2500 sunčanih sati godišnje. Perast zimi ima više sunčanih sati nego primjerice poznata turistička središta na Azurnoj obali. No, zbog nedostatka plažnog pojasa u obliku žala obala Perasta nije pogodna za razvoj turizma. Iako su lokalne vlasti početkom sedamdesetih namjeravale stvoriti od Perasta »bokeljski Sv. Stefan«, koji bi bio grad -hotel s 3500 postelja u najvišoj kategoriji, projekt nikada nije ostvaren. [1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Pretpovijest[uredi VE | uredi]

Kraj je naseljen još u pretpovijesti. U zaleđu između Risna i Perasta utvrđeno je nekoliko prapovijesnih nalazišta iz razdoblja mlađeg kamenog doba. Najbolje je arheološki istraženo nalazište jama Spila iznad Perasta, gdje je otkriveno mnogo neolitičkoga keramičkog posuđa. Ostala utvrđena nalazišta na tom području nisu istražena i predstavljena javnosti. [1]

Stari vijek[uredi VE | uredi]

Ilirsko doba[uredi VE | uredi]

U starijem razdoblju starog vijeka ovdje su živjeli Iliri, pleme Risonita. Risoniti su prodrli u tom dijelu obale na more i tu ustrojili naselje, koje je po njima dobilo ime (obližnji Risan). Kraj je doživio procvat za vlasti kraljice Teute. U to su vrijeme kovali vlastiti novac, koji je otkrio slavni engleski arheolog Arthur Evans.[1]

Kraljica Teuta nastojala je osigurati taj dio zaljeva pa je prema legendi samo nekoliko kilometara istočno od Risna naselila dio plemena Pirusta iz sjeverne Albanije, po kojima sadašnje naselje Perast nosi ime. Zadatak tih Pirusta bio je držati kulu na današnjem otoku Sv. Jurju, nasuprot tjesnacu Verigama, najužem dijelu zaljeva, te tako braniti ulaz u zaljev. [1]

Rimska vlast[uredi VE | uredi]

Nakon Teutine smrti nakon rimskog pohoda, kraj je nakratko stagnirao, a onda obližnji Risan ponovno doživljava oporavak početkom kršćanske ere kao rimsko naselje. Naselje je pod rimskom vlašću steklo položaj municipija, a u izvorima se spominje kao Rhizon ili Resnium, a Rimljani su zbog važnosti grada cijeli zaljev nazivali Sinus Rhizonikus (Risanski zaljev). Kroz 1. i 2. st. naselje doživljava vrhunac kao lučko-trgovačko središte za vezu s romaniziranim Ilirima.[1]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Pod Kotorom[uredi VE | uredi]

Početci srednjovjekovnog Perasta vezani su uz dolazak benediktinaca u taj kraj. Na otoku pred obalom redovnici su podigli opatiju posvećenu sv. Jurju. Njezino podizanje poduprli su građani Kotora. Na čelu opatije bili su pripadnici kotorskog plemstva, kako bi se bolje zastupali interesi plemstva na cijelom području opatije kojem je pripadao i Perast sa svojom okolicom.[1]

Prvi opat opatije sv. Jurja spominje se 1166. godine. Perast se i u 14. st. nalazio pod vlašću Kotora. [1]

Hrvatsko-ugarska i Balšići[uredi VE | uredi]

Nakon pobjede ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. (1342.-1382.) nad Mlečanima i sklapanja Zadarskog mira 1358. to područje nalazi se pod Ludovikovom vlašću. Mletačka Republika uspijeva kratkotrajno zavladati Perastom 1378. godine, ali se Torinskim mirom 1381. grad vraća pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Potkraj 14. i početkom 15. st. područje Perasta nalazi se pod nadzorom obitelji Balšića. Godine 1420. Kotor zajedno s Perastom dolazi pod mletačku vlast, koja će se na tom području održati do propasti Republike 1797. godine.[1]

Mletačka Republika[uredi VE | uredi]

Za doba mletačke vlasti, nalazilo se u komuni, zajedno sa Kotorom, Prčnjem i Dobrotom. Istaknute obitelji iz Perasta koja su obilježila društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja su Balović, Bronza, Bujović, Burović, Kolović, Mazarović, Zambella i druge.[2] Peraške kazade su: Studeni, Zubaci (Dentali), Vukasović, Brajković, Šestokrilović, Bratica, Stoišić (Stojšić), Smilojević, Silopi, Čizmai, Perojević i Mioković.[3]

Zbog pomorske usmjerenosti Perast je već u 14. st. imao prvo brodogradilište, a polovicom 15. st. čak dva brodogradilišta. Godine 1512. peraška flota brojila je 60 brodova. Vrhunac u pomorstvu Peraštani će doživjeti u 18. st.[1]

Mletačka Republika i bojevi s Turcima[uredi VE | uredi]

Padom Herceg Novog i cijele obale zaljeva do Risna u turske ruke 1483. Perast je došao u neposredan dodir s Turcima. Ne smatrajući Perast najvažnijom strateškom točkom obrane zaljeva, što je za Mletke bio Kotor, Mlečani oko grada ne podižu zidine, već kroz 16. i 17. st. stvaraju obrambeni sustav od 9 kula, od kojih je najznačajnija kula Sv. Križa. Tijekom 16. st. Peraštani se ističu u mnogim bitkama protiv Turaka. Tako su odigrali značajnu ulogu u oslobađanju Herceg Novog 1538. Sljedeće godine glasoviti turski pomorski zapovjednik Hajrudin Barbarossa vratio je Novi pod tursku vlast i teško opljačkao zaljev. U velikoj pobjedi kršćanskih saveznika nad Turcima kod Lepanta 1571, kojom Turci gube nadzor nad Sredozemljem, sudjelovali su i Peraštani. Čuvajući glavnu ratnu zastavu Mletačke Republike Sv. Križa, poginula su sedmorica gonfalonjera (zastavnika). Pravo čuvanja te zastave na admiralskom brodu Republike imali su od prve polovice 15. st. pripadnici 12 peraških bratstava (kazada). [1]

Jačanjem pomorske snage Peraštani započinju sredinom 16. st. pokret za odvajanje od Kotora i stvaranje samostalne općine. Pokret predvodi 12 bratstava, iz čijega će zakletvenog saveza za uzajamnu zaštitu 1585. nastati neovisna općina. U gradskom ustavu općina je sačuvala svoju prastaru slavensku podlogu predstavništva dvanaestero kuća. Tako je grad Perast poseban primjer u razvoju gradova, jedini svoje vrste ne samo na našoj obali nego i drugdje u slavenskom svijetu. [1]

Stanovništvo se dijelilo na plemiće koji su bili predstavljeni u općini (»comunita«) te pučane predstavljane u zajednici (»universa«). Svoje predstavnike plemići su imali u zboru, a u razdoblju od 1685. do 1719. u radu općeg zbora sudjelovali su i pučani. To tijelo biralo je gradskoga kapetana, suce, kaštelana (zapovjednika kule Sv. Križa) i vojvodu. Nakon 1719. godine pučani su mogli sudjelovati samo u izboru kapetana. Interese općine u Veneciji zastupali su nunciji (poklisari), dok su se u istočnom Sredozemlju za trgovački napredak Perasta brinuli konzuli. [1]

Tijekom 17. st. Peraštani su zaokupljeni borbama protiv Turaka i gusara (ulcinjskih i berberskih, tj. sjevernoafričkih). U tom stoljeću doživjeli su najteži poraz od Turaka, ali i najveću pobjedu nad Turcima. Godine 1624. turska je flota opljačkala grad, a slavni peraški boj odigrao se 15. svibnja 1654. u okolici Perasta.[1]

Iste je godine Boku posjetio hrvatski junak, potonji ban Petar Zrinski. Tom je prigodom Zrinski dragocjenu sablju, koju mu je za zasluge u borbama s Turcima darovao grad Kotor, poklonio u čast te pobjede Peraštanima. Prema legendi tada su Peraštani Zrinskom poklonili vrč koji su zaplijenili u borbama s Turcima, a nekad je pripadao Petrovu pradjedu Nikoli Šubiću Zrinskom, poznatom iz Sigetske bitke 1566. godine. [1]

Završetak 17. st. obilježilo je sudjelovanje Peraštana u Morejskom ratu (1684-1699). Venecija se u taj rat uključila na strani Svete lige, saveza nastala nakon turskog poraza pod Bečom 1683. godine, u kojoj su još bili Habsburška Monarhija i Poljska. Godine 1687. od Turaka je oslobođen Herceg Novi, a poslije je u istom ratu oslobođeno cijelo područje Boke. Oslobađanje zaljeva od Turaka potvrđeno je mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, a konačno je potvrđeno mirom u Požarevcu godine 1718. godine. [1]

Mletačka Republika poslije pada Turske[uredi VE | uredi]

Oslobođeni turske opasnosti, Peraštani u 18. st. postižu vrhunac svoje pomorske moći. Već potkraj 17. st. u gradu je djelovala pomorska škola. O njezinoj kvaliteti i ugledu najbolje govori podatak kako je ruski car Petar I. Veliki 1698. poslao 17 boljara (plemića) na školovanje, uz Mletke i Nizozemsku, i u Perast. [1]

Na svom vrhuncu, polovicom 18. st., peraška se flota sastojala od oko 100 većih brodova. U to doba Perast je bio glavno pomorsko središte Boke kotorske. Njegovi brodovi plovili su cijelim Sredozemljem i ulazili u Atlanski ocean do Engleske i Nizozemske. Svojim trgovačkim pothvatima peraške kapetanske obitelji namicale su velika novčana sredstva, koja su ulagali u izgradnju raskošnih palača, crkava i ostalih građevina. Tim gradnjama Perast je postao najljepši biser Boke. [1]

Naizmjenična Napoleonova i austrijska vlast[uredi VE | uredi]

Nakon što je Napoleon ukinuo Mletačku Republiku 1797. godine, Peraštani svečano ukapaju u crkvi sv. Nikole zastavu Sv. Marka obilježavajući i na taj način prestanak gotovo četiristoljetne mletačke vlasti. U razdoblju do 1805. Perast se, kao i cijeli zaljev, nalazio pod austrijskom vlašću. Tijekom 1806. i 1807. zaljev se nalazio pod ruskom vlašću. Nakon toga u Boki je, kao i u cijeloj Dalmaciji, uspostavljena francuska vlast, koja je trajala do 1813. godine. Prije ponovne uspostave austrijske vlasti 1814. godine, kratkotrajno je postojao savez Crne Gore i Boke s vladikom Petrom I. Petrovićem na čelu. [1]

Habsburška Monarhija i Austro-Ugarska[uredi VE | uredi]

Austrijska je vlast uspostavljena 1814. i potrajala je cijelo stoljeće. Do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. cijeli zaljev nalazio se u sastavu Kraljevine Dalmacije pod vlašću Beča. Unatoč preporodnim težnjama prisutnima i u Boki 1848. i 1861. godine, zaljev, kao i ostatak Dalmacije, nije nikad sjedinjen s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. U prvoj polovici 19. st. smanjuje se pomorska flota Perasta. Smanjenje je kratkotrajno zaustavljeno u razdoblju od 1850. do 1870. godine, a nakon toga neuključivanjem u razvoj parobrodarstva propada peraško jedrenjaštvo. [1] Austro-ugarskom nagodbom našlo se u austrijskom dijelu Monarhije, u Kraljevini Dalmaciji. Uspostavom parlamentarnog života zastupnike su slali u Dalmatinski sabor u Zadar.

Kraljevina Jugoslavija[uredi VE | uredi]

U razdoblju od 1918. do danas Boka se nalazila u sastavu različitih jugoslavenskih državnih zajednica. Od 1929. godine bila je dijelom Zetske banovine.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Tijekom Drugoga svjetskog rata Boka kotorska je pripojena fašističkoj Italiji. U ratu je na strani NOP-a poginulo ili strijeljano oko 900 boraca, ranjeno više od 1000 ljudi, a u zatvorima i logorima bilo je više od 2000 ljudi. Više od četvrtine stradalih bili su Hrvati.[1]

Socijalistička Jugoslavija[uredi VE | uredi]

U socijalističkoj Jugoslaviji Perast je u sastavu Narodne Republike Crne Gore, poslije Socijalističke Republike Crne Gore. U komunističkoj Jugoslaviji obnovljeno je brodarstvo tako da je kotorsko poduzeće Jugooceanija u najboljim godinama poslovanja držalo 20% od ukupne tonaže jugoslavenske pomorske flote. [1]

Raspad SFRJ i srpsko-crnogorska država[uredi VE | uredi]

Devedesetih godina 20. st. propadanjem gospodarstva zamire i pomorstvo. U vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku došlo je do iseljavanja Hrvata i na nekim područjima Boke (najviše u općini Tivat).[1]

Samostalna Crna Gora[uredi VE | uredi]

U godinama pred osamostaljenje Crne Gore prilike za hrvatsku manjinu u zaljevu se postupno poboljšavaju pa je osnovano nekoliko udruga bokeljskih Hrvata (Hrvatsko građansko društvo i Hrvatska građanska inicijativa). [1]

Kultura[uredi VE | uredi]

Običaji[uredi VE | uredi]

Gospa Peraška proslavlja se 15. svibnja. Na taj se dan gađa kokota koji simbolizira neprijatelja. Blagdan se obilježava u čast pobjede u Peraškom boju 1654. godine.[4]

Barokne palače u Perastu[uredi VE | uredi]

Perast se ističe sa 16 palača, uglavnom baroknih, a većina obitelji kojima pripada predstavlja 12 peraških bratstava (kazada).[1][5][6]

Ostalo[uredi VE | uredi]

Crkve[uredi VE | uredi]

U peraškoj župi nalazi se 17 katoličkih crkava: Sv. Ivan Krstitelj, Sv. Križ, crkva Gospe od Ružarija (Rozarija), Sv. Marko, Sv. Nikola (stara i nedovršena nova crkva), Sv. Ivan Evanđelist, Sv. Antun, Presveti Otkupitelj, Gospa od Karmena, Sv. Mihovil, Sv. Ana, Gospa od Zdravlja, Gospa od Škrpjela (otočna crkva), Sv. Juraj (otočna crkva), Gospa od Anđela i Gospa od Rizi (Riže) ili Gospa od Snijega. U gradu se još nalaze pravoslavna crkva Rođenja Presvete Bogorodice i kapela na pravoslavnom groblju. [1]

Barokni zvonik župne crkve sv. Nikole korčulanskoga kamena projektirao je mletački arhitekt Giuseppe Beati, a radove je izveo hrvatski graditelj Ivan Krstitelj Škarpa.[8]

Demografija[uredi VE | uredi]

U doba najvećeg pomorskog uspona grad je sredinom 18. st. imao 1643 stanovnika, gotovo isključivo Hrvata katolika. Prema popisu stanovništva iz 1910. grad je bez vojničkog stanovništva imao 430 stanovnika, od čega je bilo 305 Hrvata katolika. [1]

Etnička struktura Perasta (službeni popis 2003.) izgledala je ovako:

2005. godine Perast je imao oko 360 stalnih stanovnika, od kojih je oko 100 Hrvata katolika. [1]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Po dokumentu “Talijanske zajednice u Crnoj Gori” (Comunita' nazionale italiana del Montenegro), u Perastu danas živi 140 osoba koje govore takozvanom peraštanskom inačicom venecijanskog narječja (podaci iz veljače 2008. godine).

Poznati Peraštani[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 Hrvatska revija 1, 2005. Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
  2. Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 3,9 (crnogorski) Perast ::: Ličnosti
  4. Peraški boj 1654. – Pobjeda vjere, bokanews.me, 15/05/2015 (crnogorski)
  5. (crnogorski) Bokabay Palate
  6. (crnogorski) Perast Palate
  7. (crnogorski) Palata Lučić-Kolović-Matikola, bokabay.info
  8. Vincije B. Lupis: Tri bokeška zvonika, Radio Dux, 7. travnja 2014.
  9. Balović, Andrija, Hrvatska enciklopedija, LZMK
  10. 10,00 10,01 10,02 10,03 10,04 10,05 10,06 10,07 10,08 10,09 10,10 10,11 10,12 10,13 10,14 10,15 Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 11,4 11,5 11,6 Balović, Hrvatska enciklopedija, LZMK
  12. [1]
  13. Redakcija (1983): Balović, Hrvatski biografski leksikon, LZMK
  14. [2]
  15. [3]
  16. [4]
  17. Što je Peraštanka Jela Bujović pisala mužu Vicku 1697. iz Dubrovnika
  18. Brajković, Gracija, 1982. Peraštanin Nikola Burović – prepisivač Vetranovićeve Istorije od Dijane, Forum, br. 1-3, god. XXI., Zagreb.
  19. [5]
  20. Čoralić, Lovorka; Katušić, Maja; Josip Kolović Matikola from Perast: Captain of the Venetian Navy from the End of the Eighteenth Century, Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, No.52/1. svibnja 2014.
  21. Peraštanin Josip Kolović Matikola - kapetan mletačkih ratnih brodova koncem 18. stoljeća ( Josip Kolović Matikola from Perast: Captain of the Venetian navy from the end of the eighteenth century )
  22. Kotorska biskupija
  23. [6]
  24. [7]
  25. Čoralić, Lovorka; Prikazi i recenzije. Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 333-336, prikaz knjige Miloš Milošević, Pomorski trgovci, ratnici i mecene: studije o Boki Kotorskoj XV-XIX stoljeća, prir. Vlastimir Đokić, Equilibrium-CID, Beograd-Podgorica, 2003., 634 str
  26. [8]
  27. [9]
  28. [10]
  29. Milošević, Miloš: Muzičke teme i portreti iz: Miloš Milošević: MUZIČKE TEME I PORTRETI (CANU, Titograd 1982)/, Međunarodni festival klapa Perast
  30. [11]
  31. Čoralić, Lovorka; Katušić, Maja; Peraštanin Tripun Štukanović (+1769) – pukovnik mletačkih oltramarina , Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, No.50 Srpanj 2012.
  32. Tomić, Radoslav; Razgovor ignorantski profesora mletačkog, Vijenac 188/2001.
  33. Hrvatska enciklopedija, Zmajević

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Perast


Flag of Montenegro.svg Nedovršeni članak Perast koji govori o gradu u Crnoj Gori treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.