Ivo Hühn

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivo Hühn (Zagreb, 4. studenoga 1901.Buenos Aires, 14. prosinca 1985.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, diplomat i pravnik.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u Zagrebu, gdje se školovao sve do doktorata iz prava na Sveučilištu. Već kao student isticao se kao esejist, kritičar i humorist. U NDH neko je vrijeme bio pročelnikom Odjela za novinstvo, tisak i kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova. 1943. je otišao iz Hrvatske u Austriju za hrvatskoga generalnog konzula u Beč, pa 1948. u Argentinu, u Buenos Aires. Surađivao je u listovima Kritici, Hrvatskoj reviji i Omladini. Uređivao je Slobodne spise i Almanah suvremenih problema. Bio je odbornikom Matice hrvatske. Suosnivač Likovnog udruženja Zemlja. Suosnivač i suurednik jedine hrvatske revije na španjolskom Studia croatica. Suosnivač Hrvatsko-argentinskoga kulturnog kluba i Hrvatsko-latinoameričkoga kulturnog instituta, oba u Buenos Airesu. Od tada se pojavljuje kao predavač, pisac i suradnik u hrvatskom kulturnom djelovanju u Buenos Airesu. Umro je u Buenos Airesu 1985. godine.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavio je djela:[1]

  • Zamagljeno sunce, roman, nedovršeni roman, ostao u rukopisu
  • veći broj kraćih sastavaka
  • Pustolovine Sebastijana Pikulice, humoristički roman (1982.)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.