Ivo Mihaljević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fra Ivo Mihaljević (Zagoričani, 14. ožujka 1835. - †1898.), rođen kao najmlađi od petorice braće po imenu Stjepan.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prvu naobrazbu stekao u župnoj kući u Vidošima, a potom je osnovnu, srednju i novicijat završio u Fojnici. Filozofsko-teološki studij započinje u Fojnici, nastavlja i završava u Đakovu.

Interesantan je podatak da ga je fra Marijan Šunjić kao provincijal primio u novicijat 26. travnja 1851., kao provincijalov delegat primio njegove prve zavjete, a kao apostolski vikar zaredio za svećenika 27. prosinca 1857. godine.

Kapelan je bio u Gučoj Gori (1858. - 1860.), u Jajcu (1860.), te ponovno kapelan i samostanski vikar u Gučoj Gori (1860. - 1863.), potom kapelan i samostanski vikar na Gorici u Livnu (1863. - 1868.).

Župnik je bio u Vidošima (1868. - 1869.), Otinovcima (1869. - 1870.), u Suhom Polju (1873. - 1883. i 1886. - 1890.), te upravitelj samostalne kapelanije u tom mjestu (1870. - 1873.). Iz Suhog Polja fra Ivo odlazi za župnika i gvardijana na Goricu u Livno (1883. - 1886.).

Kad je 1870. iz Otinovaca preselio u Suho Polje zatekao je drvenu crkvicu sv. Ante, koja mu je privremeno služila za župnu crkvu.

Stanovao je u privatnoj kući i odmah započeo pripreme za gradnju župne kuće, gospodarskih objekata i crkve.

Zbog narušena zdravlja sam je tražio premještaj. Postavljen je u samostan na Goricu (1890. - 1893.). Nakon tri godine ponovno preuzima službu župnika i gvardijana na Gorici (1893. - 1896.). Mnogo je učinio na uređivanju samostana, crkve i groblja.

Umro je u samostanu na Gorici od tumora na želudcu 1898. godine.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]