Samostan Gorica

Prikaz crkve i samostana u Gorici, uz prizor fra Eugena Matića i mučeništva fra Lovre Karaule na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec srpanj, 1930.

Samostan Gorica je franjevački samostan, u sklopu kojeg se nalazi crkva sv. Petra i Pavla, koji se nalazi pokraj Livna u Bosni i Hercegovini.

Crkva

Za vrijeme Osmanskog Carstva kršćanima nije bilo dopušteno graditi vjerske zgrade. Tek polovicom 19. stoljeća osmanska je vlast dopustila kršćanima gradnju crkvi. Među prvima koji su tu promjenu iskoristili bio je fra Lovro Karaula. On je 1852. isposlovao u tu svrhu bujuruldiju, a na temelju nje, i ferman 1853.^{[nedostaje izvor]}

Povijest gradnje

Samostan i crkva na Gorici 1879.

Plan za crkvu napravio je splitski graditelj Franjo Moise. Pola stoljeća poslije njega, taj njegov plan znatno je nadopunio hrvatski arhitekt Josip pl. Vancaš. Gradnja crkve je započeta postavljanjem temeljnog kamena 1854., a zgrada je došla pod krov pet godina poslije. Prve dvije godine gradnju je vodio Trogiranin Ante Ciciliani, a zamijenio ga je Špiro Marić s Visa. U nedovršenoj crkvi mise se slave od 1860. Najveće graditeljsko obogaćenje crkve bio je južni zvonik, izgrađen 1887. – 1888. i veliko zvono (teško 1024 kg). Crkva je posvećena 1891. Crkva je 1903. poprimila konačni oblik. Tada je Josip pl. Vancaš dao izgraditi svodove od armiranog betona iznad postojećih nosača, prikladno popločati crkvu, izvesti zidne i stropne dekoracije i podići drugi, sjeverni zvonik. Radove je vodio Franjo Holz; sjeverni zvonik, simetričan južnom, izveo je Petar Bradarić; ukrašavanje crkve prema Vancaševim nacrtima obavila je bečka tvrtka Wayss, a slike naslikao Marko Antonini. Sve se to obavilo tijekom 1905. – 1906. Tako je crkva 28. listopada 1906. svečano otvorena i predata na uporabu.^{[nedostaje izvor]}

Samostan

Crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom na Gorici

Gradnja Samostana je započela s gradnjom crkve 1854. Najprije je podignut zapadni dio, onaj koji gleda prema gradu. Useljen je 1858. g. Nakon pet godina (1863.) podigli su prizemlje južnog dijela, a nešto kasnije i njegov kat. Treća, istočna strana zgrade ostala je dugo neizgrađena: na njezinu mjestu bile su neugledne gospodarske zgradice. Od 1984. do 1985. izgrađen je i istočni dio, prema nacrtu arhitekta Zlatka Ugljena. Osim što je bio boravište redovničke zajednice, samostan je imao i različite prateće funkcije. U vrijeme osmanske vladavine, u samostanu se neko vrijeme održavala nastava za pučkoškolce, zatim u razdoblju od 1889. do 1909. tu je bila smještena i škola za bogoslove (buduće svećenike). Tridesetih godina dvadesetog stoljeća tu je bio i novocijat za pripravnike Franjevačkog reda.^{[nedostaje izvor]}

U sklopu samostana nalaze se arheološka, etnografska i sakralna zbirka, knjižnica i galerija slika, koja u najvećoj mjeri predstavlja slikarstvo Gabrijela Jurkića, koji je u ovom samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina svog života.^{[nedostaje izvor]}