Izbori za Dalmatinski sabor 1870.
Izbori za Dalmatinski sabor, parlament habsburške upravne jedinice Kraljevine Dalmacije za novoformirani Dalmatinski sabor 1870. godine.
Dalmatinski sabor se sastojao od 43 zastupnika, od čega se 41 biralo, a 2 su bili virilisti: nadbiskup Zadarske nadbiskupije i pravoslavni episkop. Sabor se sastajao u Zadru.
Zastupnički mandat je trajao 6 godina, a dok je trajao, birači ga nisu mogli opozvati. Mandat nije bio ograničen. Zastupnički kandidat je morao imati 30 ili više godina da bi mogao imati izborno pravo.
Izborno pravo nije bilo sveopće; smjelo je glasovati samo bogatije i obrazovanije pučanstvo, kojih je bilo 12%, a ni po kurijama nije bilo isto. Žene nisu smjele glasovati. Glas odnosno utjecaj svakog birača nije bio jednak, nego su izbori bili organizirani po društvenim slojevima. Sve skupa, favorizirao je gradsko i bogatije biračko tijelo.
Sabor je sazivao i raspuštao car.
Izbori su se sprovodili prema Izbornom redu donesenom 1860. i takav je ostao dok nije prestala postojati Austro-Ugarska. Sprovodio se po izbornim kurijama (razredima), a za Kraljevinu Dalmaciju su bile predviđene veleporeznička kurija, kurija gradova, kurija trgovačko-obrtničkih komora te kurija vanjskih ili seoskih općina.
Sustav je davao prednost bogatom sloju stanovnika, njih oko 10%, koji su bili grupirani u veleporezničku, kuriju gradova te kuriju trgovačko-obrtničkih komora. Uz to, ondje su izbori bili neposredni, a te tri kurije su davale 21 zastupnika.
S druge strane, preostalih 90% stanovnika iz kurije vanjskih ili seoskih općina je moglo birati samo 20 zastupnika i to posredno, odnosno preko biranih birača. Birani birači su se izabirali za svakih 500 stanovnika (ponegdje je prag bio manji).
U kuriji vanjskih ili seoskih općina su imali pravo birati i biti izabrane muške osobe s 24 i više godina, no dobni prag nije bio ona "previsoka letvica". Najveću prepreku je predstavljao imovinski prag, kojeg je predstavljala najniža porezna stopa (barem 1 fiorin izravnog poreza godišnje). Čak i to je bio preveliki filtar koji je izbacivao iz biračkog stroja veliku većinu stanovništva Kraljevine Dalmacije (seljaka krajnje niskog imovinskog i obrazovnog statusa), najsiromašnije habsburške pokrajine. Tako je i u ovoj podređenoj kuriji bio okljaštren interes većine stanovnika Kraljevine Dalmacije, jer jednostavno nisu mogli birati.
Nakon što bi se izabrali posredni birači, ti posredni birači bi na sastanku u sjedištu svog izbornog kotara glasovanjem izabrali zastupnika za Dalmatinski sabor.[1]
Stranka | Mjesta |
---|---|
Narodna stranka | 26 |
Autonomaška stranka | 16 |
Total | 41 |
- Miho Klaić, zastupnik vanjske općine Sinj
- Mihovil Pavlinović, zastupnik vanjske općine Imotski
- Antun Tripalo, zastupnik vanjske općine Sinj
- Ivan Danilo, zastupnik vanjskih općina Splita, Trogira i Omiša
- Jerotej Kovačević, zastupnik vanjskih općina Benkovca i Obrovca
- Lovro Monti, zastupnik vanjskih općina Drniša, Knina i Vrlike
- Krsto Kulišić, zastupnik vanjskih općina Drniša, Knina i Vrlike
- Ivan Vranković, zastupnik vanjskih općina Drniša, Knina i Vrlike
- Stjepan Mitrov Ljubiša, zastupnik vanjskih općina Herceg-Novog, Risna i Budve
- Kosto Vojnović, zastupnik vanjskih općina Herceg-Novog, Risna i Budve
- Josip Antonietti, zastupnik vanjskih općina Paga, Raba i Zadra
- Josip Paštrović, zastupnik vanjskih općina Paga, Raba i Zadra
- Josip Raimondi, zastupnik vanjskih općina Šibenika i Skradina
- Ante Šupuk, zastupnik vanjskih općina Šibenika i Skradina
- Ivan Dešković, zastupnik vanjskih općina Omiša, Splita i Trogira
- don Kazimir Ljubić, zastupnik vanjskih općina Makarske, Metkovića i Vrgorca
- Rafo Arneri, zastupnik vanjskih općina Korčule, Orebića i Stona
- Franjo Fontana, zastupnik grada Šibenika
- Petar Budmani, zastupnik grada Dubrovnika
- Viko Luković, zastupnik gradova Herceg-Novoga, Kotora i Perasta
- Pero Čingrija, zastupnik Trgovinsko-obrtničke komore za Dubrovnik i Kotor
- Antun Bersa, zastupnik Trgovinsko-obrtničke komore za Zadar
- Rafo Pucić, zastupnik veleporeznika iz Dubrovnika
- Frano Lanza, zastupnik veleporeznika iz Splita
- Đorđe Vojnović, zastupnik veleporeznika iz Kotora
Saborom je po prvi puta predsjedala osoba iz Narodne stranke, Stjepan Mitrov Ljubiša.
Vincenzo Alesani, Antonio Bajamonti, Cosimo de Begna Possedaria (1870. – 1873.), Natale Filippi (1870. – 1873.), Gaetano Frari, Matteo Gligo, Stefano Knezevich, Andrea Krussevich (1872. – 1873. i 1875. – 1876.), Francesco Lanza (1870. – 1874.), Luigi Lapenna (1872. – 1873.), Pietro Doimo Maupas, Luigi Mery, Francesco Milcovich (1874. – 1876.), Giuseppe Mladineo (1871. – 1874.), Luigi Nutrizio (1875. – 1876.), Giuseppe Piperata (1871. – 1873.), Valerio Ponte (1870. – 1870.), Giuseppe Radman (1874. – 1876.), Simeone Rossignoli (1874. – 1876.), Niccolò Trigari (1874. – 1876.), Vincenzo Vuletich (1871. – 1876.).
- ↑ Radovi povijesnog zavoda HAZU u Zadru br. 43/2001. Marjan Diklić: Don Ivo Prodan u Dalmatinskom saboru
- Zadarretro Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2010. (Wayback Machine) Abdulah Seferović: Nikola Andrović i Josip Goldstein (politička uloga fotografije kandidata Narodnjačke stranke koji su pobijedili na izborima za Dalmatinski sabor 1870. godine)
|