Izvanzemaljci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Izvanzemaljci (vanzemaljci, svemirci), pojam je koji se koristi za označavanje organizama čiji dom nije planet Zemlja, već neki drugi dio svemira. Danas se proučavanjem ovoga fenomena bavi egzobiologija koja do danas nije uspjela naći jedan autentičan dokaz postojanja života izvan Zemlje. Pod ovim pojmom u znanstvenim se krugovima podrazumijeva bilo kakav oblik života u rasponu od najjednostavnijih bakterija do složenih organizama sličnih ljudima.

Dio znanstvenika na osnovi istraživanja smatra da je postojanje živih organizama izvan planeta Zemlje vrlo vjerojatno i da neki oblici života gotovo sigurno postoje u svemiru, ali se svi slažu da ti oblici nisu stigli do planeta Zemlje. Kao moguća pogodna mjesta za razvoj života u svemiru, smatraju se tzv. nastanjivi planeti koje se nalaze na određenoj udaljenosti (sličnoj Zemljinoj) od središta svog zvjezdanog sustava da bi se na njoj razvio život i posjeduju ili su posjedovali tijekom svog razvoja vodu na svojoj površini.

Kandidati za postojanje vanzemaljaca[uredi VE | uredi]

Sunčev sustav[uredi VE | uredi]

Sunčev sustav

U Sunčevu sustavu i dalje postoji nekoliko kandidata za postojanje vanzemaljaca. Ako postoje, onda je jest riječ o bakterijama. Ali ipak postoji nekoliko kandidata za vanzemaljce.

Mars

Mars, s niskim oblacima u svojoj rijetkoj atmosferi

Danas se Mars spominje kao jedini planet kandidat za vanzemaljce. Mars je nekada, smatra se, imao oceane na svojoj površini, u kojima se mogao lako razviti jednostanični život. Do danas nisu pronađeni izravni dokazi za postojanje života.

Unatoč tomu, ima neizravnih dokaza. Jedan od njih je i meteorit ALH 184001, koji je 1984. pronađen na Allan Hillsu na Antartici, a mikroskopiranjem su nađeni potencijalni fosili organizama.

Europa i Enkelad

Europa, Jupiterov mjesec
Isprekidana površina Enkelada ide u prilog oceanu ispod površine

Europa i Enkelad su trenutačno najbolji kandidati za postojanje života izvan Zemlje. Europa je Jupiterov mjesec, a Enkelad Saturnov. Letjelica Galileo je 1996. pronašla dokaze gejzira na Europi, a oni su potvrđeni 2014. i 2016., a također postoji mnogo dokaza za podzemni ocean. Letjelica Europa Clipper trebala bi stići na Europu 2026., a preletom gejzira pokušati naći tragove života.

Postoji vrlo velika šansa za ocean vode ispod površine. Početkom 2006. NASA-ina letjelica Cassini snimila je, vjerojatno, tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enkeladu. To je dodatan dokaz oceana. Radarski podaci iz 2014. godine otkrili su rezervoar vode ispod južnog pola, dubine 10-ak km. [1] Podaci iz 2015. su dokazali globalni ocean jer je izmjereno da se Enkelad na nekim mjestima titra više, a negdje manje. [2]

Postoje također određene šanse da život uspijeva na Enkeladu, zbog oceana. Jedan od najbližih preleta Enkeladu Cassini-Huygens napravila je 28. listopada 2015., na udaljenosti od samo 49 km, te je skupio instrumentima neke uzorke iz gejzira te ih analizirao. Na temelju tih podataka 2018. godine nađeni su tragovi organskih molekula težih od 200 atomskih jedinica, makar još nije poznato dolaze li s Enkelada ili s meteora.[3] Prije toga je 2017. otkriven i vodik na Enkeladu, te su nađeni tragovi i amonijaka, ugljikovog dioksida te metana. [4]

Titan

Sunčevo zračenje iz blizine infracrvenog zračenja se odbija od Titanovih ugljikovodičnih mora.

Titan, jedan od Saturnovih mjeseca, veliki je prirodni laboratorij koji može mnogo pomoći pri otkrivanju postanka života. Vjerojatnost da postoji život na Titanu je vrlo mala, jer je temperatura na površini Titana tek -180 °C zbog velike udaljenosti od Sunca. No zato Titan jedini u Sunčevom sustavu posjeduje 60% gušću atmosferu od Zemlje. Titanova atmosfera sastoji se većim dijelom od dušika (94%) i metana (5%), a u njoj su prisutni i etan, cijanovodik, ugljikov dioksid, ugljikov monoksid u manjim količinama. Osnovna razlika između Titana i rane Zemlje je u vrlo niskoj temperaturi Titana, što rezultira nedostatkom tekuće vode. Nedovoljna temperatura i nedostatak vode održali su vjerojatno Titan milijardama godina istim u prebiološkoj fazi razvoja. Zbog postojanja značajne količine ugljika, Titan je izvrsno mjesto za istraživanje složenih organskih kemijskih reakcija koje su se morale jednom davno odvijati na Zemlji i temelj su svom životu. Razumijevanjem tih reakcija moći će se rekonstruirati čitava kemijska i biološka evolucija života na Zemlji i time razriješiti misterija nastanka života na Zemlji, a možda i u svemiru. Mala sonda Huygens, nazvana po astronomu Christiaanu Huygensu koji je otkrio Titan, zacijelo je u tome puno pomogla sletjevši na površinu Titana 2005. godine. Titan je zapravo primjer neuspjelog pokušaja nastanka života. On je podrška tezi - svuda gdje to uvjeti dopuste, život će nastati i razviti se.[5] Istraživanje provedeno na Sveučilištu Cornell u New Yorku navodi kako bi života u svemiru moglo biti i više nego što mislimo i to u obliku azotosoma, životnih oblika sastavljenih od dušika, ugljika i vodika i sposobnih funkcionirati u tekućem metanu na temperaturama od minus 180 stupnjeva.[6]

Pluton

Sputnik Planitia (u prednjem planu) je mjesto mogućeg podvodnog oceana na Plutonu.

Daleki Pluton izgubio je status planeta prije 14 godina, no, kako sad stvari stoje, izgleda da su ga znanstvenici itekako potcijenili. Letjelica New Horizons prošla je pored Plutona prošle godine i zabilježila nevjerovatnu količinu podataka o njegovim kompleksnoj atmosferi, ledenim planinama koje je formirao nepoznati geološki proces, organske materije na površini i ocean vode ispod površine. Izmaglica oko Plutona znanstvenike je podsjetila na onu oko Saturnovog mjeseca, Titana, koji je jedini mjesec u Sunčevom sustavu koji ima hidrološki proces. Moguće je da u tom oceanu ima više vode nego u svim morima na Zemlji. Plutonov ocean, koji je zbog leda vjerojatno bljuzgav, nalazi se 150 do 200 kilometara ispod ledene površine i dubok je oko 100 kilometara. Kako se iznad tog oceana nalazi toliko puno leda, Pluton i nije najizgledniji kandidat za život ali ne smije se reći i da je to nemoguće. Tekuća voda smatra se jednim od ključnih sastojaka za život.[7] [8]

Iako se nalazi na samom kraju Sunčeva sustava, odnosno 40 puta je dalje od Sunca nego Zemlja, maleni Pluton ima dovoljno radioaktivne topline preostale nakon formiranja planeta da vodu zadrži u tekućem stanju. Znanstvenici su istraživali zašto se područje koje izgleda poput srca nalazi u blizini Plutonova ekvatora. Računalni modeli pokazali su da se to područje najvjerojatnije napunilo ledom zbog čega se Pluton zaokrenuo te mu je napukla kora. To se moglo dogoditi samo u slučaju oceana ispod površine.[7]

Ako zaista na Plutonu postoji život on zasigurno neće biti onakav kakav mi poznajemo. Oblici života koje mi poznajemo mogu tolerirati ekstremnu hladnoću, toplinu i sol, ali ne mislimo da bi mogli tolerirati toliku količinu amonijaka koju Pluton treba da bi spriječio zamrzavanje tog oceana . To je mjesto nemoguće za klice, a još manje za neki drugi oblik života koji poznajemo.[9]

Izvan Sunčevog sustava[uredi VE | uredi]

Egzoplaneti i zvijezde

Kepler-452b, prvi potencijalno nastanjiv planet u orbiti zvijezde iste kao Sunce.

Izvan sunčevog sustava postoji mnogo takozvanih egzoplaneta. Neki od njih nalaze se u nastanjivoj zoni oko svoje zvijezde. Neki od najboljih kandidata su Gliese 581 c, Gliese 581 d, Gliese 581 g, Kepler-452 b, Kepler-442 b, Kepler-186 f i Gliese 667 Cc.

Ostalo[uredi VE | uredi]

Izvanzemaljci, odnosno njihovo postojanje, zauzimaju središnje mjesto u djelima znanstvene fantastike, kao i među istraživačima NLO-a širom planeta.

U prilog postojanja vanzemaljaca mogli bi ići fotografije i filmovi koji su procurili iz zone 51[10]; [11]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]