Ján Kollár

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ján Kollár
Ján Kollár
Ján Kollár
Pseudonim(i) Čechobratr Protištúrsky
Rođenje Mošovce, 29. srpnja 1793.
Smrt Beč, 24. siječnja 1852.
Etnicitet Slovak
Zanimanje političar, pjesnik i pisac, jezikoslovac, arheolog, evangelički svećenik
Vjera Evangelist
Roditelji Matej Kollár (otac)
Katarína Frndová (majka)
Patrik, Matúš, Samuel (braća)
Portal: Životopis

Ján Kollár (Mošovce, 29. srpnja 1793.Beč, 24. siječnja 1852.), poznat pod pseudonimom Čechobratr Protištúrsky, bio je slovački političar, pjesnik i pisac, ideolog slovačkoga narodnoga preporoda, predstavnik češkoga narodnoga preporoda, jezikoslovac, arheolog, evangelički svećenik i glavni ideolog panslavizma.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ján Kollár rođen je u Mošovcu 29. srpnja 1793. godine. Podrijetlom je iz seljačko-zanatlijske obitelji. Otac mu se zvao Matej Kollár, majka Katarína Frndová, a braća Patrik, Matúš, Samuel. Školovao se u Mošovicama i u gimnazijama u Kremnici, Banskoj Bistrici, a od 1812. do 1815. godine u evangeličkoj gimnaziji u Požunu (danas Bratislava). Poslije dvogodišnjega rada u obrazovanju u Banskoj Bistrici nastavlja studirati na evangeličkome sveučilištu u Jeni od 1817.1819. godine.

Od 1819. godine počinje njegov tridesetogodišnji rad u Pešti, gdje je bio evangelički svećenik. Godine 1835. oženio se Frederikom Schmidtovom, kćerkom evangeličkoga svećenika, koju je upoznao još 1817. godine. Njegove prijateljske veze s Ľudovítom Štúrom narušavale su uvođenje novoga slovačkoga književnoga jezika koji je jako kritizirao. Tijekom i poslije revolucionarnih događaja 1848. – 1849. godine djelovao je u Beču, u službama carskoga dvora kao savjetnik i „povjerenik za pitanja Slovačke“. Predložio je samoupravu Slovačke i slovačke škole s češkime nastavnime programom.

Zbog podrške dvoru tijekom revolucije nagrađen je 1849. godine tako što je imenovan za izvanrednoga profesora slavenske arheologije na Sveučilištu u Beču, gdje se interesirao za arheološka istraživanja.

Umro je u Beču 24. siječnja 1852. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

Poezija[uredi VE | uredi]

  • Deploratio praesentis status Hungariae
  • Básně (Pjesme)
  • Slávy dcera (Kćer slave) – njegovo životno djelo koje je nastalo iz njegove zbirke pjesama. Inspiracija za ovo djelo bila je Danteova Božanska komedija. Djelo je pisano anakronime jezikom i relativno je komplicirano.
  • Písně světské lidu slovenského v Uhřích (Pjesme slovačkoga naroda u Ugarskoj) – dva djela koje je sakupio uz pomoć Pavela Jozefa Šafárika i drugih.
  • Národnié zpievanky (Narodne pjevalice) – nalaze se dva sveska pjesama slovačkoga naroda u Ugarskoj.

Znanstvena djela[uredi VE | uredi]

  • O literárnej vzájemnosti mezi kmeny a nářečími slávskými (O literarnoj uzajamnosti između plemena i narječjima slavenskim) – U ovome djelu širi svoje poglede na slavensku uzajamnost i Slavene smatra kao narod koji ima 4 osnovna narječja:
  1. ruski
  2. poljski
  3. srpskohrvatski
  4. čehoslovački
  • Sláva bohyně a původ jména Slavův čili Slavjanův (Slava boginje i povod imena Slavov ili Slavenov)
  • Paměti (Pamćenja)

Udžbenici[uredi VE | uredi]

  • Čítanka (Čitanka)
  • Slabikář (Početnica)

Propovjednička djela[uredi VE | uredi]

  • Nedělní, svátečné i příležitostné kázně a řeči od Jana Kollára (Nedjeljne svečane prigodne propovijedi i riječi Jána Kollára)

Putopisi[uredi VE | uredi]

  • Cestopis, obsahující cestu do Horní Itálie a odtud přes Tyrolsko a Bavorsko se zvláštním ohledem na slavjanské živly r. 1841 konanou (Putopis s puta po Italiji) – U ovome djelu izjavio je da su Talijani slavenskoga podrijetla.

Također je napisao niz manjih djela, priloga za časopise i novine. Znatan broj ovih priloga ticao se jezika.

Galerija[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ján Kollár