Jakov Jurišić
| Jakov Jurišić | |
|---|---|
| Puno ime | Jakov Jurišić |
| Rođenje | 19. srpnja 1948. |
| Smrt | 27. listopada 1993. (45 god.) Sarajevo |
| Zanimanje | književni kritičar |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija, esej, književna kritika |
Jakov Jurišić (Bijelo Brdo, Derventa, 19. srpnja 1948. – Sarajevo, 27. listopada 1993.)[1] bio je hrvatski pjesnik, esejist iz BiH. Pisao je i književnu kritiku.
Studirao na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Stalni književni kritičar Oslobođenja (1971. – 1974.) i revije Odjek (1974. – 1979.), te urednik Naših dana, Lica, Života i Vesele sveske. Ubijen u sarajevskom naselju Grbavica.
- Grob koji traje (pjesme, 1972.)
- Suteren bebe (pjesme, 1975.)
- Kritički zarez (kritike, 1979.)
- Dom radosti dom plača (pjesme, 1985.)
- Kućni prag (pjesme, 1985.)
- Dnevnik dječaka Grge (priče za mladež, 1985.)
- Grob koji traje (pjesme, 2000.)