Jamblih
Jamblih iz Halkide (grč. Ἰάμβλιχος) (Halkida (današnji Qinnesrin), Sirija, o.250. - ?, o.330.), grčki novoplatonistički filozof iz Sirije i jedan od posljednjih značajnijih predstavnika antičke filozofije.
Bio je učenik Anatolija i Porfirija od kojih je prihvatio novoplatonizam u koji je unio mnogo elemenata iz orijentalnih religija.[1] Vjeruje se da bio upućen u ezoterični svijet Egipćana i Kaldejaca.[2]
Rodio se o. 250. godine u Halkidi na sjeveru Sirije. Postao je učenik filozofa Porfirija s kojim je studirao u Rimu ili na Siciliji, da bi se oko 305. godine vratio u Siriju i osnovao vlastitu filozofsku školu u Apameji kod Antiohije.[3]
Napisao je veliki broj radova od kojih većina nije sačuvana u cijelosti. Napisao je djelo Kolekcija pitagorejske doktrine u deset knjiga od kojih su se sačuvale samo prve četiri i fragmenti pete knjige. Sačuvani su također fragmenti komentara Platonovih djela (Alkibijad I, Fedon, Sofist, Fedar, Fileb, Timej, Parmenid),[4] spis O duši, razna pisma i djela o artimetici u fizici, etici i teologiji.[5]
Najutjecajnije djelo mu je Odgovor učitelja Abammona Porfirijevom pismu Anebu i rješenja njegovih aporija ili O egipatskim misterijama (De mysteriis Aegyptorum, naziv koji potječe iz latinskog prijevoda Marsilia Ficina) u kojem opisuje visoku magiju koja djeluje kroz komunikaciju s bogovima.[6]
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 269.
- ↑ enciklopedija.lzmk.hr
- ↑ Iamblichus of Chalsis
- ↑ Iamblichus (245-325); Dillon, John Myles. 1973. Iamblichus Chalcidensis In Platonis Dialogorum Fragmenta: translation and commentary. Leiden: Brill
- ↑ Chiaradonna, Riccardo; Lecerf, Adrien. 2023. Zalta, Edward N.; Nodelman, Uri (ur.). Iamblichus. Winter 2023 izdanje. Metaphysics Research Lab, Stanford University
- ↑ esotericarchives.com
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. IX, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-09-0
