Jan od Jenštejna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Jan od Jenštejna
Praški nadbiskup
Bista u katedrali sv. Vida u Pragu, 14. stoljeće.
Bista u katedrali sv. Vida u Pragu, 14. stoljeće.
Ab 3 Jan z Jenštejna.png
Rođen 27. prosinca 1347.1350.
Umro 17. lipnja 1400.
Rim
Svećenik 19. ožujka 1379.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Jan od Jenštejna (? 27. prosinca 1347.1350.[1], (vjerojatnije 1350.[2]) – Rim, 17. lipnja 1400.[3]) bio je 3. praški nadbiskup[4], dresden-meinsenski biskup te tajnik i savjetnik bohemskog kralja Vaclava IV.[5]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Jan je došao iz bogatih plemićkih gospodarskih obitelji Vlašimića i Jenštejna, koji su pripadali obrazovanoj aristokraciji koja je uživala visoke poslove u državnim službama. Njegov otac, Pavao od Vlašima i Jenštejna, služio je kao kraljevski bilježnik (notar)[5], dok je njegov stric Jan Očko od Vlašima bio 2. praški nadbiskup i nosio titulu prvog češkog (bohemskog) kardinala.[6] Budući da je otac od njega očekivao rad u državnoj službi, omogućio mu je kvalitetno i opsežno obrazovanje. Najprije je studirao u Středyu, ali se ubrzo prebacuje u Prag, iz kojeg odlazi na studij teologije u Bologni i Padovi. Nakon položenog studija i stečene diplome pohađao je nakratko na Sveučilištu u Montpellieru, no ubrzo se seli u Pariz, gdje mu je ponuđen posao profesora na sveučilište Sorbonne.[1] Iako je jedno vrijeme radio kao profesor, nije odbio poziv koji je došao iz Praga, te se ubrzo vratio u domovinu.

Karijera do 1380.[uredi | uredi kôd]

Neki povjesničari smatraju da je Jan z Jenštejna svojom sekularnom orijentacijom i asketskim idejama ostavio utjecaja na Ivanu Orleansku.

U Prag, se točnije, vratio 1373. godine, kao priznati stručnjak na području kanonskog prava. U to vrijeme, Karlo IV., kao prijatelj Vaclava IV. imenuje ga kraljevskim kancelarom i savjetnikom. No, njegova pravaa politička karijera započela je u 1375. kada je imenovan biskupom Meissena. Pokazavši se dobrim biskupom, 19. ožujka 1379. papa Urban VI. ga proglašava nadbiskupom Praške nadbiskupije, a iste godine je imenovan i savjetnikom kralja Vjeneceslava IV.. čime je postaje jednim od najbližih kraljevih suradnika.

1380. područje Češke zahvatilo je snažni val epidemije kuge. Iako je Jan z Jenštejna preživio prvu epidemiju, tijekom sljedećeg naleta bolesti dobio je infekciju, no kako je tada riječ "kuga" označavala dugi niz različitih bolesti, ne može se točno utvrditi je li on stvarno patio od te bolesti ili je uzrok njegova oboljenja bio neki drugi. Prema nekim izvorima, moguće je da se u njega javio jedan oblik epilepsije koja izaziva upale u mozgu, koje su možda objašnjenje za različite vizije koje je iznenadno dobivao u vrijeme oboljenja. Bolest je svakako uzrokovala veliku promjenu osobnosti, što je kasnije ostavilo traga odnosno utjecalo na njegove vjerske poglede i stavove, u kojima je njegova sekularna orijentacija bila popraćena asketskim idejama.[7]

Vjerska uvjerenja[uredi | uredi kôd]

Za njega se vrlo značajan pomak u vjerskim mišljenjima dogodio poslije 1380. godine. Prije je među nositeljima viših crkvenih titula (biskupi, nadbiskupi, kardinali) vladalo mišljenje da osim duhovne brige za svoj narod, imaju pravo i neke ovozemaljske zadatke. Tako je i Jan od Jenštejna vjerovao da ima pravo na odlazak u lov i turnire, proučavanje klasičnih znanosti, slušanje i skladanje klasične glazbe za ples, a uz sve bio je i također vrlo dobar plesač. Nakon što je preživio svoju bolest, njegova osobnost se promijenila i postao je vrlo netolerantan pustinjak koji je spavao na kamenom podu, nosio okove, trenirao samokažnjavanje na što ga je njegov ispovijednik nekoliko puta upozoravao. U toj svojoj promjeni osobnosti prekinuo je sve odnose s Francuskom i usmjerio se isključivao na odnose sa Rimom i Svetom stolicom.[8]

Umjetnička ličnost[uredi | uredi kôd]

Osim što se isticao na političkoj i vjerskoj sceni, Jan od Jenštejna poznat je i po svom zalaganju za popularizacijom umjetnosti ne samo u višim društvenim slojevima, kao što je bilo češko plemstvo, već i promicanjem umjetničkih ideja među građanstvom i običnim pukom. Budući da je velik dio pučanstva živio vrlo skromno i radio teške fizičke poslove samo u svrhu preživljavanja, ubrzo je svoje utočište ipak pronašao među obrazovanim plemstvom s kojim je organizirao i izveo rekonstrukciju nekoliko obližnjih dvoraca, uključujući i dvorac Jenštejna.

Neki povjesničari smatraju da je svojim životom i djelom kasnije utjecao i na Ivanu Orleansku, a mnoge njegove vjerske vizije objašnjavane su kao ne samo pokazivanje vlastite osobnosti, već i stanje svoga uma. Osim u arhitekturi i restauraciji, okušao se i u pjesništvu i glazbi. Iako je bio glazbeno obrazovan, mnogi smatraju da mnoga njegova glazbena djela nisu nastajala sustavno, već slučajno, kao izričaj tjelesnog i duševnog stanja ili kao nadahnuće iz prirode ili svakodnevnog života. Do 1380. godine uglavnom je skladao glazbu za ples, nakon čega se okreće vjerskoj glazbi. Svoj cjelokupni glazbeni rad objavio je u zbirci Die Hymnen Johanns von Jenstein, Erzbischofs von Prag Q. M. Drevese, koja je reizdanje doživjela samo jedanput, 1886., i to na njemačkom jeziku.[9]

Njegov književni opus uključuje vjerske i filozofske knjige, traktate i basne:

  • Tractatulus de potestate clavium[10]
  • Traktat Jana z Jenšteina proti Vojtěchovi Rankovu o odúmrtech[11]
  • Epistola ad Iohannem Noviforensem missa
  • Libellum de fuga mundi
  • De consideratione
  • Sermones; Liber dialogorum

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 (češ.) Nárůst středověké krize v Čechách, rozpory mezi světskou a církevní mocí, vláda Václava IV., Dějepis.info, pristupljeno 23. studenog 2015.
  2. (češ.) Návrh na zrušení části AZÚR hl.m. Prahy vymezení SOKPInačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2008., jenštejn.cz, pristupljeno 20. studenog 2015.
  3. (češ.) Jan z Jenštejna
  4. (češ.) Cisterciácký klášterInačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008.
  5. 5,0 5,1 (češ.) Kdo byl kdo, libri.cz
  6. (češ.) Stránky hradu JenštejnInačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2008.
  7. (češ.) (engl.) J. Ježek, Jan z Jenštejna, třetí arcibiskup Pražský., Nákladem katolického spolku tiskového, V. Kotrba, 1900.
  8. (engl.) Weltsch, Ruben Ernest: Archbishop John of Jenstein (1348-1400): Papalism, Humanism and Reform in Pre-Hussite Prague, Michigansko sveučilište, Mouton, 1968., Google knjige
  9. (lat.) (engl.) (tal.) Corpus officiorum monasterii s. Georgii in castro PragensiInačica izvorne stranice arhivirana 25. studenoga 2015., manuscriptorium.com, 20. rujna 2010.
  10. (engl.) Tractatus Theologicus de Potestate Clavium In Distribuendis Ex Thesauro[neaktivna poveznica], Google knjige, Javna knjižnica u Lionu, digitalizirano 14. ožujka 2011., str. 185
  11. (češ.) TRAKTAT Jana z Jenšteina proti Vojtěchovi Rankovu o odúmrtech, ČistBrno.cz, pristupljeno 24. studenog 2015.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Titule u Katoličkoj crkvi
Prethodnik
Jan Očko od Vlašima
praški nadbiskup
1379. - 1396.
Nasljednik
Olbram III. ze Škvorce