Japanski galeb

Izvor: Wikipedija
Japanski galeb
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Charadriiformes
Porodica:Laridae
Rod:Larus
Vrsta: L. crassirostris
Dvojno ime
Larus crassirostris
Vieillot, 1818, Nagasaki
Baze podataka

Japanski galeb (lat. Larus crassirostris) je galeb s obala istočne Azije.

Opis[uredi | uredi kôd]

Japanski galeb je srednje veličine (46 cm), s rasponom krila od 126 do 128 cm. Ima žute noge i crveno-crnu mrlju na kraju kljuna. Mužjaci i ženke imaju identično perje i osobine, iako su mužjaci veći od ženki.[2] Potrebne su četiri godine da galeb dostigne puno odraslo perje.[3] Kao što i samo ime govori, ima crni rep. Ptica ima glasanje slično mački, čemu duguje svoje japansko ime - umineko (海 猫, "morska mačka"), i korejsko ime - gwaeng-yi galeb, što znači "mačji" galeb. U Hachinoheu su jedan od 100 zvukova Japana.[4]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]

Ovaj galeb obitava na obalama Istočnokineskog mora, Japana, Mandžurije i Kurilskih otoka. Zalazi u Aljasku i Sjevernu Ameriku[5][6] a pronađen je i na Filipinima.[7]

U Japanu[uredi | uredi kôd]

Ptica je česta u Japanu, gnijezdi se od Hokkaida do zapadnog dijela otoka Kyushu. Zbog ovih su ptica više puta odgođeni letovi u Zračnoj luci Haneda.[8]

Galebovi u Kabušimi

Ogroman broj japanskih galebova na okupu može se naći na Kabušimi, poluotoku (nekadašnjem otoku) u gradu Hachinoheu u Aomoti, Japan. Japanski galeb smatra glasnikom božice ribarstva. Godine 1269., ribari su podigli šintoističko svetište Kabušima. Svetište je od tada nekoliko puta obnavljano, a galebovi već preko 700 godina uživaju poštovanje, hranjenje i zaštitu lokalnog stanovništva. Kao rezultat toga, svakog se ljeta preko 40 000 japanskih galebova gnijezdi i podiže svoje mlade na tlu svetišta i okolnog otoka, koji je vlada Japana proglasila nacionalnim spomenikom prirode. Galebovi su vrlo pitomi i popularna su lokalna turistička atrakcija.[9]

Oko 5000 ptica također se gnijezdi na Fumi-shimi u prefekturi Shimane blizu svetišta Izumo,[10] a na otoku Teuri na Hokkaidu postoji velika kolonija.[11]

U Koreji[uredi | uredi kôd]

Vrsta je česta na obali Koreje i na raznim otocima. Na stijenama Liancourt nalazi se preko 20 000 japanskih galebova, a broj se povećava zbog odsutnosti grabežljivaca. Godine 2008. ptica je službeno izabrana za jednu od maskota stijena Liancourt.[12] Otoci Nando i Hongdo, oba korejska spomenika prirode od 1982. godine, također su poznata kao mjesta razmnožavanja ovih galebova.[13][14]

U Sjevernoj Americi[uredi | uredi kôd]

Rijedak je posjetitelj Sjedinjenih Država, a primijećen je u listopadu 2005. u Burlingtonu u Vermontu.[15] Vrsta je nekoliko puta primijećena u saveznoj državi Illinois.[16]

Ekologija[uredi | uredi kôd]

Japanski galeb hrani se uglavnom sitnom ribom, mekušcimma, ostacima rakova i strvinama. Studija koja je analizirala prepoznatljive dijelove ekskreta galeba u Koreji otkrila je da se 19,1% sastojalo od ostataka ribe, 3,3% rakova i 3,3% kopnenih insekata.[17]

Ovi galebovi često prati brodove i komercijalne ribolovne flote. Također kradu hranu drugim morskim pticama. Gnijezdi se u kolonijama koje se stvaraju sredinom travnja. Po 2-3 jajašca polažu se početkom lipnja, a inkubacija traje približno 24 dana.[18]

Japanski galebovi koriste se raznim glasovnim signalima, a poznato je da koriste više od 10 različitih zvukova za komunikaciju. Mladi mogu prepoznati svoje roditelje po njihovoj glasovnoj i vizualnoj stimulaciji između 10 i 15 dana nakon izlijeganja, a također mogu razlikovati braću i sestre. Signali za uzbunu signali su upozorenja koji upozoravaju na grabežljivce ili opasnost. Napadi na grabežljivce popraćeno su glasnim graktanjem. Kontaktni signali se koriste za komunikaciju unutar vrste. Najčešći je zvuk poput mačke ("mačji poziv") dio je kontaktnog poziva i često se koristi, kao kod povratka u gnijezdo nakon uzimanja hrane, izmjenjivanje uloge parenja i gniježđenja, briga o pomlatku, kolektivni let itd. U kontaktni poziv također su uključeni zvuk mladog galeba koji moli za hranu i zvuk ženke tijekom parenja.[19]

Slike[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ BirdLife International. 2012. Larus crassirostris. IUCN Red List of Threatened Species. 2012. Pristupljeno 5. travnja 2016.
  2. ↑ Chochi, Michiyo; Niizuma, Yasuaki; Takagi, Masaoki. 2002. Sexual differences in the external measurements of Black-tailed Gulls breeding on Rishiri Island, Japan. Ornithological Science. 1 (2): 163–166. doi:10.2326/osj.1.163
  3. ↑ Doherty, Paul. Black-tailed Gull: a photo essay. Surfbirds.com
  4. ↑ 残したい日本の音風景100選 (PDF). Ministarstvo okoliša (Japan)
  5. ↑ Black-tailed Gull Audubon Field Guide Retrieved April 5, 2016
  6. ↑ Black-tailed Gull. Birdweb.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2016. Pristupljeno 3. rujna 2020.
  7. ↑ Black-tailed Gull Larus crassirostris Factsheet. BirdLife International. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2016. Pristupljeno 3. rujna 2020.
  8. ↑ Shooing away pesky birds never-ending job at Haneda November 22, 2003 The Japan Times Retrieved April 5, 2016
  9. ↑ Otaka, Tomoko. Power spots and prehistory in beautiful Aomori Prefecture. The Japan Times
  10. ↑ Bamforth, Chris. 28. travnja 2006. Here be the land of the gods. The Japan Times
  11. ↑ Brazil, Mark. 5. srpnja 2000. Migrants and vagrants under Teuri's crags. The Japan Times
  12. ↑ Characters of Dokdo. K-Dokdo
  13. ↑ Natural Monument 334. Korean Cultural Heritage Administration. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2018. Pristupljeno 10. lipnja 2018.
  14. ↑ Natural Monument 335. Korean Cultural Heritage Administration (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2018. Pristupljeno 10. lipnja 2018.
  15. ↑ Black-tailed Gull, Larus crassirostris, Charlotte Town Beach, Charlotte, Chittenden Co., VT, 23 October 2005
  16. ↑ Swick, Nate. Rare – Black-tailed Gull – Illinois January 11, 2016. American Birding Association blog
  17. ↑ ko:해양수산부 공식 블로그 : 네이버 블로그. blog.naver.com (korejski). Pristupljeno 10. lipnja 2018.
  18. ↑ Boles, Walter. 2009. Josep del Hoyo; Andrew Elliott; David A. Christie (ur.). Handbook of Birds of the World, Volume 3. Lynx Edicions. Barcelona, Spain.
  19. ↑ Chung, Hoon. 2004. Communication of young black tailed gulls, larus crassirostris, in response to parent's behavior. Korean Journal of Biological Sciences. 8 (4): 295–300. doi:10.1080/12265071.2004.9647763

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Japanski_galeb&oldid=6916183"