Jefferson Davis

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jefferson Davis

Jefferson Davis (Christian County, Kentucky, 3. lipnja 1808.New Orleans, 6. prosinca 1889.), američki političar i vojskovođa. Davis je najbolje zapamćen kao prvi i jedini predsjednik Konfederativnih Država Amerike 1861.1865., ili Konfederacije, u vrijeme Američkog građanskog rata.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život i prva vojna karijera[uredi VE | uredi]

Jefferson Davis rođen na farmi i bio je najmlađe od 10 djece Samuela i Jane Davis. U mladosti mu se obitelj nekoliko puta selila. 1812. trajno su se naselili u Wilkinson Country, Mississippi. Davis je 1813. započeo sa obrazovanjem, zajedno sa sestrom Mary. Škola mu se nalazila nekoliko kilometara od kuće. 1815. upisan je u Katoličku školu Sveti Toma Akvinski u Washington Countryju, Kentucky.

Kao kadet 1824. upisao se na Vojnu akademiju West Point u New Yorku. 1828. diplomirao je na West Pointu i postao drugi poručnik. Dodijeljen mu je vojni rod pješadije i stacioniran je u utvrdi Fort Crawfordu. Njegov prvi zadatak, 1829., bio je nadgledanje siječe šume uz obalu rijeke Red River, za potrebe obnove utvrde. Krajem iste godine premješten je u Fort Winnebago, Wisconsin. 1831. dobio je pneumoniju (upala pluća), pa je premješten nazad u Fort Crawford. 1832. Davis je upućen u mjesto Galena, Illinois, kao zapovjednik odreda koji je trebao odvojiti rudare od zemlje koja je pripadala američkim indijancima.

Prvo borbeno iskustvo Davis je stekao služeći u Ratu Crnog Jastreba, 1832. Davis je osobno pratio Crnog Jastreba na putu u zatvor. 1833. Davis je postao prvi poručnik. 1834. premješten je u Fort Gibson.

Vjenčanje, život na plantaži i ulazak u politiku[uredi VE | uredi]

17. lipnja 1836. Davis je oženio Sarah Taylor, kćer pukovnika Zacharyja Taylora (kasnijeg generala i predsjednika SAD-a). 30. lipnja 1836. Davis napušta vojsku. Od svog brata Josepha Jefferson je dobio plantažu u Mississippiju. Nakon svega tri mjeseca braka Sarah je umrla od malarije. Jefferson je plovio po svijetu, obišao između ostalog Havanu, na Kubi i grad New York. Zatim se vratio na plantažu i posvetio proizvodnji pamuka. U isto vrijeme studirao je i političke znanosti.

Kip Jeffersona Davisa

1843. Davis započinje političku karijeru. Natjecao se, kao kandidat Demokratske stranke, za zastupnika u senatu Mississippija, ali je poražen od Seargent S. Prentissa. U toku američkih predsjedničkih izbora 1844. Davis je kao demokrat putovao i skupljao potporu u Mississippiju za Jamesa Knoxa Polka i Georgea Mifflina Dallasa. Davis je 26. veljače 1845. oženio Varinu Howell. 1844. Davis je izabran u Američki senat.

Druga vojna karijera[uredi VE | uredi]

1846. započinje Američko-meksički rat, 1846. – 1848. Davis je u ratu vidio mogućnost proširenja SAD-a dalje na jug (Missouri kompromis) a time i proširenje broja država koje imaju robovlasnički sustav. U srpnju 1846. je dao ostavku na mjesto senatora i krenuo u rat sa Meksikom. 18. srpnja 1846. izabran je za pukovnika dobrovoljaca iz Mississippija. Sudjelovao je u bitci kod Monterreya, 21.23. rujna 1846. Davis se proslavio u bitci kod Buena Viste, 22.23. veljače 1847. O Davisovoj taktici u toj bitci pisalo se i u europskim novinama.

U svibnju 1847. Davis je odbio ponuđeno mjesto brigadnog generala u policiji. Smatrao je da je to protuustavno i da imenovanje dužnosnika u policiji ima pravo svaka savezna država zasebno, a ne savezna uprava SAD-a.

Povratak u politiku[uredi VE | uredi]

U srpnju 1847. Davis je napustio Meksiko i vratio se u senat. Ubrzo je Davis postao predsjednik Komiteta za vojne poslove. Iako je izabran ponovno u senat, Davis je 1851. dao ostavku u senatu u rujnu 1851. i kandidirao se za guvernera Mississippija. Izbori nisu bili uspješni za Davisa jer ga je porazio Henry Foote.

Iako je ostao bez političke funkcije, Davis se nastavio vrlo aktivno baviti politikom. U siječnju 1852. sudjeluje na konvenciji o pravima država (states rights) koja se održala u gradu Jackson, Mississippi. U američkim predsjedničkim izborima 1852. Davis je držao izbornu kampanju u brojnim državama američkog Juga za demokratske kandidate Franklina Piercea i Williama Rufusa Kinga. Kada je Pierce 1853. postao predsjednik SAD-a, imenovao je Davisa za ministra rata SAD-a. Davis je četiri godine kao ministar unaprijedio i povećao vojsku. Nakon što je Pierceu istekao mandat 1857., Davis je također prestao biti ministar. Iste godine Davis je pobijedio na novim izborima za senat. Davis je ponovo ušao u Američki senat 4. ožujka 1857.

U novom mandatu Davis je zbog bolesti zamalo izgubio lijevo oko. U ljetu 1858. bio je na rehabilitaciji u Portlandu, Maine. U međuvremenu se zaoštravala borba između južnih robovlasničkih i sjevernih kapitalističkih država. Davis je bio protiv otcjepljenja južnih država i tražio politički kompromis.

Vodstvo Konfederacije[uredi VE | uredi]

Kada je Abraham Lincoln, žestoki protivnik ropstva, izabran u listopadu 1860. za predsjednika SAD-a, Južna Karolina se prva otcijepila od Unije. Iako je u praksi bio protiv otcjepljenja, zbog principa Davis je 21. siječnja 1861. proglasio otcjepljenje Mississippija i dao ostavku u senatu. 25. siječnja 1861. Davis je proglašen vojnim generalom u Missippiju. 9. veljače 1861. predstavnici konstituirajuće konvencije u gradu Montgomery, Alabama proglasili su Davisa privremenim predsjednikom Konfederativnih Država Amerike. Davis je inauguriran za predsjednika 18. veljače 1861.

Davis je odmah odredio mirovnu komisiju za rješavanje spornih stvari s Unijom. Lincoln je odbio primiti izaslanstvo Konfederacije. Kada je Lincoln poslao oklopne brodove u utvrdu Fort Sumter, koja je bila pod vojskom Unije, Davis je naredio bombardiranje koje je započelo 12. travnja 1861. Time je započeo Američki građanski rat. U svibnju 1861. glavni grad Konfederacije je postao Richmond, Virginia. Davis je premjestio svoju rezidenciju tamo 29. svibnja 1861. Jefferson Davis je izabran za predsjednika Konfederacije 6. studenog 1861., na rok od 6 godina. Svečano je inauguriran 22. veljače 1862. 31. svibnja 1862. imenovao je Roberta Edwarda Leeja za zapovjednika Vojske Sjeverne Virginije, najveće vojske Konfederacije na istočnom bojištu. U prosincu iste godine obilazio je vojsku na zapadu zbog podizanja vojnog morala.

Davis se ubrzo našao u nezavidnoj situaciji. Jug nije imao razvijeno gospodarstvo, vojsku, puteve, željeznicu i općenito nije bio spreman za dugotrajno ratovanje. Davisova vjerojatno najveća greška u vođenju rata je bila opsada grada Vicksburga. Iako se grad bilo nemoguće obraniti, Davis je dao direktnu naredbu Johnu Cliffordu Pembertonu da grad brani pod svaku cijenu, a ne evakuira. Vicksburg je pao u ruke Unije 4. srpnja 1863. 1864. ratna se situacija pogoršala i Davis je posjetio Georgiju. Iste godine odobrio je plan kojim se predlagalo oslobođenje robova u Konfederaciji u zamjenu za službeno priznanje Konfederacije od strane Velike Britanije i Francuske. Iako je Francuska pokazala interes za prijedlog, Britanija ga je odbacila.

Zatočeništvo i mirovina[uredi VE | uredi]

U travnju 1865. Davis je zajedno s članovima kabineta pobjegao iz Richmonda, koji je bio pod opsadom. Nakon neuspješnog pokušaja bijega, Davis je uhićen u Georgiji 10. svibnja 1865. 23. svibnja stavljen je željezne okove. Iako je javno mišljenje na Sjeveru bilo za to da se Davisu omoguće bolji uvjeti u zatočeništvu, on je pušten uz jamčevinu tek u svibnju 1867. Optužnica protiv Davisa za izdaju objavljena je u svibnju 1866. Mnogi odvjetnici su Davisu besplatno ponudili svoje usluge za obranu. I sam Davis je priželjkivao suđenje. On je smatrao da nije učinio ništa loše i da svaka država u Uniji ima pravo da samostalnost. Do suđenja nikada nije došlo i optužnica je konačno odbačena 25. prosinca 1868.

Nakon puštanja iz zatvora Davis je putovao u Kanadu, na Kubu i u Europu. Po povratku je radio kao predsjednik osiguravajuće tvrtke u gradu Memphis, Tennessee.1875 izabran je ponovo u Američki senat, ali u njega nije ušao i odbio je tražiti amnestiju i pomilovanje. Davis nikada nije povratio svoje državljanstvo. Državljanstvo mu je vraćeno postumno 1978. Posljednje godine proveo je na malom imanju u blizini grada Biloxi, Mississippi. Povremeno je putovao u Europu i po nekim državama, npr. Alabami i Georgiji. Umro je u 81. godini života.

Davis je napisao:

  • The Rise and Fall of the Confederate Government, 1881. ("Uspon i pad Konfederacijske vlasti")
  • A Short History of the Confederate States of America, 1889. ("Kratka povijest Konfederativnih Država Amerike")

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Davis se pojavljuje u tri rada s tematikom alternativne povijesti američkog romanopisca Harryja Turtledovea.
    • U seriji romana Southern Victory Unija bude poražena u građanskom ratu 1862. i kao rezultat toga, Konfederacija opstane kao neovisna država. Davis je ostao predsjednik Konfederacije do 1867. god. Nakon još jednog uspješnog južnjačkog rata protiv Unije, Davis je 1882. bio jedan od osnivača vigovske stranke.
    • U kratkoj priči Must and Shall, Lincoln je ubijen 12. srpnja 1864. tijekom konfederalnog napada na sjevernjačke utvrde uokolo Washingtona. Nakon rata, osvetnički nastrojeni Sjevernjaci su dali objesiti čitavo političko i vojno vodstvo poražene Konfederacije, među njima i Davisa.
    • U romanu The Guns of the South, Konfederacija 1864. pobjedi u ratu uz pomoć južnoafričkih rasista koji su uz pomoć ukradenog vremeplova došli u prošlost iz 2013. kako bi osigurali nadmoć rasisičkih ideja u promjenjenoj budućnosti. Davis ostane predsjednik Konfederacije do 1867., kada na njegovo mjesto bude izabran Robert Edward Lee. Lee postavi Davisa za ministra obrane u svojoj vladi.