Jelena Belović Bernadžikovski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jelena Belović Bernadžikovski (Osijek, 25. veljače 1870. – Novi Sad, 30. lipnja 1946.), romanospisateljica i etnografkinja.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnoškolsku naobrazbu stekla u Osijeku, nižu gimnaziju završila kod časnih sestara u Đakovu, a Učiteljsku školu u Zagrebu, višu pedagošku u Beču i Parizu. Od 1894. do 1907. bila je profesorica Trgovačke škole u Sarajevu, potom dvije godine upraviteljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci gdje je i umirovljena.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Sto i deset narodnih igara (1890.)
  • Iskrice iz svjetske književnosti (aforizmi, 1896.)
  • Dječja psihologija današnjeg vremena (1899.)
  • Poljsko cvijeće (narodne priče, 1899.)
  • Meanderi (1900.)
  • Iz mog albuma (1900.)
  • Razgovor cvijeća (narodne priče, 1901.)
  • Slikanje na drvetu, glini, kamenu, koži i dr. (1901.)
  • O prirodi hrvatske vezilačke umjetnosti (1904.)
  • Naše kevice (1904.)
  • Hrvatska čitma (1905.)
  • Album srpskih vezova (1906.)
  • Hrvatski narodni vezovi (1906.)
  • O razvitku naše narodne tekstilne industrije (1906.)
  • O renesansi naše vezilačke umjetnosti (1906.)
  • Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika (1907.)
  • Mlada učiteljica (roman, 1909.)
  • Božićnice (narodne pjesme, 1910.)
  • Jabuka za dobru djecu u slobodnoj Jugoslaviji (1918.)
  • Bijelo roblje (roman, 1923.)
  • Jugoslavenski narodni vezovi (1933.)
  • Prijevodi i rasprave o pučkom stvaralaštvu južnoslavenskih naroda na njemačkom jeziku.