Nijemci u Hrvatskoj
| Nijemci u Hrvatskoj | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Ukupno pripadnika | |||||||||||||||
| 2.965[1] | |||||||||||||||
| Važnija područja naseljavanja | |||||||||||||||
| |||||||||||||||
| Jezik | |||||||||||||||
| Hrvatski jezik - Njemački jezik | |||||||||||||||
| Vjeroispovijest(i) | |||||||||||||||
| katolici i protestanti |
Nijemci u Hrvatskoj ili Podunavske Švabe (njem. Donauschwaben) su jedna od 22 priznate nacionalne manjine Hrvatske. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 2.965 Nijemaca, od čega najviše u Osječko-baranjskoj županiji.
Podunavske Švabe se odnosi na Nijemce iz Vojvodine, Baranje i Slavonije
| Službeni naziv Hrvatske | Godina | Broj Nijemaca |
|---|---|---|
| - | 1931. | 98.990 |
| Narodna Republika Hrvatska | 1948 | 10.144 |
| 1953. | 11.248 | |
| 1961. | 4.214 | |
| Socijalistička Republika Hrvatska | 1971. | 2.719 |
| 1981. | 2.175 | |
| Republika Hrvatska | 1991. | 2.635 |
| 2001. | 2.902 | |
| 2011. | 2.965 | |
| (Statistički zavod Hrvatske)[2] | ||
| Županija | Nijemaca | Ukupni postotak |
|---|---|---|
| Osječko-baranjska | 964 | 33,22% |
| Zagreb | 288 | 9,93% |
| Splitsko-dalmatinska | 260 | 8,96% |
| Primorsko-goranska | 213 | 7,35% |
| Istarska | 180 | 6,20% |
| Vukovarsko-srijemska | 171 | 5,9% |
| Zadarska | 139 | 4,8% |
| Dubrovačko-neretvanska | 99 | 3,41% |
| Bjelovarsko-bilogorska | 84 | 2,9% |
| Požeško-slavonska | 78 | 2,7% |
| Zagrebačka | 75 | 2,59% |
| Brodsko-posavska | 75 | 2,59% |
| Sisačko-moslavačka | 54 | 1,86% |
| Šibensko-kninska | 44 | 1,52% |
| Varaždinska | 40 | 1,39 |
| Krapinsko-zagorska | 34 | 1,17% |
| Karlovačka | 34 | 1,17% |
| Koprivničko-križevačka | 26 | 0,89% |
| Međimurska | 20 | 0,7%% |
| Virovitičko-podravska | 18 | 0,63% |
| Ličko-senjska | 6 | 0,21% |
| Ukupno | 2.902 | 100% |
| (Popis stanovništva 2001. godine)[3] | ||
Godine 1944. je AVNOJ zaključio da njemačku manjinu, paušalno optuženu za suradnju s okupacijskim vlastima, treba izvlastiti. U jugoslavenskim je logorima umrlo 51.000 žena, djece i staraca od sveukupnih 64.000 njemačkih civilnih žrtava, a više od 40.000 njih registrirano je imenom i prezimenom. Logori bili su zapravo logori za likvidaciju, a bilo ih je ukupno osam, u Bačkoj: Bački Jarak, Gakovo i Kruševlje, u Hrvatskoj u Krndiji i Valpovu, u Banatu Knićanin i Molin i u Srijemu u Srijemskoj Mitrovici.[4]
Prema popisu pučanstva iz 1931. u Jugoslaviji je živjelo 497.000 Nijemaca. Na popisu iz 1948. godine Nijemaca je svega 54.000. Na području Hrvatske živjelo je 1948. godine samo 10.000 Nijemaca umjesto očekivanih 109.000 (prema procijenjenom prirastu) u odnosu na 99.000 iz 1931. godine. Do 1961. taj se broj Nijemaca u Hrvatskoj smanjio na 4200 osoba. Egzodusom Nijemaca u Hrvatskoj je Evangelička crkva izgubila i većinu svojih vjernika. Zagrebački evangelički biskup Philipp Popp je 1945. godine bio optužen od komunističkih vlasti za kolaboraciju i pogubljen.[5]
- Zajednica Nijemaca grada Zagreba Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. kolovoza 2011. (Wayback Machine)
- Nijemci u sjevernoj Hrvatskoj 1941-1991-2001, zemljovid Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. studenoga 2013. (Wayback Machine)
- ↑ Popis stanovništva 2011. godine
- ↑ Stanovništvo Hrvatske od 1931.-2001.
- ↑ Popis stanovništva 2001. godine. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 23. rujna 2009.
- ↑ Nekažnjeni zločini nad Podunavskim Švabama. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2009. Pristupljeno 23. rujna 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.