Stjepan Širola

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Stjepan Širola (Zagreb, 27. studenoga 1867.9. rujna 1926.) bio je hrvatski pedagog, prevoditelj, novinar i književnik. Pisao je poučne članke, pjesme, prikaze, priče, kazališne komade, putopise, prigodne članke, književna djela za djecu. Sudjelovao je pri izradi zemljopisnog atlasa.[1] Bio je među suutemeljiteljima Družbe "Braće Hrvatskoga Zmaja".

Otac je poznatog hrvatskog katoličkog oblikovatelja kulture Božidara Širole.

Životopisi[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Zagrebu 1867. godine. U rodnom gradu pohađao je pučku školu, nižu realnu gimnaziju i preparandiju (učiteljsku školu).

Zaposlio se u struci 1886. godine. Radio je u Žaknju šest godina nakon česa radi u Karlovcu. Ondje je proveo desetljeće nakon čega je premješten u Zagreb. U Zarebu je radio u mnoštvu pučkih škola. 1913. je postao ravnateljem OŠ Augusta Harambašića. Dužnost je obnašao do 1920. Sljedeće godine postao je poslvoni županijski školski nadzornik. Dužnost je obnašao do odlaska u mirovinu 1924. godine.

Književne uradke objavio je u Anđelu čuvaru, Bršljanu, Danici, Bogu i Hrvatskoj, Hrvatskom pravu, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskom učitelju, Književnoj smotri, Ljiljanu iz Karlovca, Napredku, Narodnim novinama, Prosvjeti, Smilju, Svjetlu, Viencu, Vjernom drugu i inima. Poznat je i kao putopisac, pa je među ostalim posebnu pozornost posvetio pećini Vražić u Bariloviću (Izlet u spilju Vražić kod Barilovića, objavljen u Hrvatskom planinaru).[2]

Uređivao je nekoliko pedagoških i učiteljskih časopisa. Osnivao je pjevačka, planinarska društva, Zorin-dom u Karlovvcu. Kao član Družbe hrvatskog zmaja, sudjelovao je u akciji prenošenja posmrtnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Bio je tajnik u karitativno, učiteljskom humanitarnom i pjevačkom društvu. Bio je članom UO Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora.

Širola je s drugovima iz Družbe Braće Hrvatskoga zmaja Emilijem Laszowskim i Velimirom Deželićem st. uspio spasiti Kamenita vrata od rušenja. Osim toga, izborili su da se u kuli iznad njih smjesti Gradska knjižnica, kao prva javna knjižnica u gradu Zagrebu. Akcija je polučila uspjeh. Gradsko poglavarstvo dalo je 10. travnja 1907. Družbi Kamenita vrata na uporabu, a mjesec dana poslije, 11. svibnja, Gradsko poglavarstvo Zaključkom od 11. svibnja 1907. osnovalo je Knjižnicu slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada (današnju središnju Gradsku knjižnicu) i Muzej slobodnoga i kraljevskog glavnoga grada Zagreba (današnji Muzej grada Zagreba) koji je u svojem sastavu imao i arhiv, današnji Državni arhiv u Zagrebu.[3]

Širola i Peyer kao autori Zemljopisnog atlasa za pučke ili osnovne škola donijeli su neke novine u odnosu na dotadašnje atlase. To su grafički prikaz oblika reljefa Zemlje, mali plan grada Zagreba i zemljovidi Hrvatske, Slavonije, Austro-Ugarske i Europe u cjelini i t.d.. Na zemljovidu Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije priobalni planinski prostor od Bakra do Senja nazvali su Primorsko gorje, dok su goranski prostor južno od Risnjaka do Jasenka i Drežnice nazvali Hrvatski kras. [1]

Djelovao je u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima i u Kolu hrvatskih književnika.

Djela[uredi VE | uredi]

Priredio je priče za djecu braće Grimm.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Zemljopisni atlas za pučke ili osnovne škole, autori Franjo Peyer i Stjepan Širola, Hrvatski školski muzej, pristupljeno 30. rujna 2014.
  2. Juraj Štefančić: Bijeli, metar dugački, som pola stoljeća stanovnik podzemnog jezera, Udruga Kameleon, 9. prosinca 2007., pristupljeno 30. rujna 2014.
  3. Slobodni i kraljevski zemaljski glavni grad Zagreb << Zagreb na pragu modernog doba, Digitalizirana zagrebačka baština - Knjižnice grada Zagreba, pristupljeno 30. rujna 2014.