Jelka Bučić
Jelka Bučić (r. u Hvaru — 1943.), hrv. pripadnica pokreta otpora u drugome svjetskom ratu.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodila se je u Hvaru.[1] Otac Jerko je bio prvi intendant Šibenskog kazališta,[2] obnovljenog 1945. Majka Milka (Milica) r. Matavulj, zaljubljenica u dramski amaterizam i humanitarni rad, nećakinja je književnika Sime Matavulja.[3] Otac Jerko, Hrvat s Hvara, po profesiji javni bilježnik, bio je svestrani samouki glazbenik i u prvim danima talijanske okupacije vodio je veliki mješoviti zbor u Šibeniku. Majka Milka, Srpkinja, bila je nositeljica kazališnog amaterizma u Šibeniku, dugogodišnja potpredsjednica Općinskog odbora Crvenog križa, organizatorica dječjeg vrtića poslije prozvanog po njenoj kćeri.[2]
Jelka je djelovala na području AFŽ Primoštena.[1] Jelka je postala članica SKOJ-a.[3] Otkako su Osovinske sile zaposjele Hrvatsku, nastavila je revolucionarnu djelatnost u Šibeniku. U ilegalnu djelatnost prešla je 1942. godine. Zatim se je prebacila na primoštensko i rogozničko područje. Ondje se je društveno-politički angažirala sve dok nije uhićena. Po uhićenju je mučena i ubijena 1943. godine.[1] Ubili su ju četnici.[3]
Spomen[uredi | uredi kôd]
U rodnom joj je Hvaru danas posvećena jedna ulica u središtu grada.[1] Dječji vrtić kraj zgrade Vodovoda u Šibeniku nosi njeno ime.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Ana Maria Filipović Grčić: Zaboravljena ženska i antifašistička povijest Šibenika Civilnodruštvo.hr. 12. siječnja 2018. Pristupljeno 8. travnja 2020.
- ↑ a b MR: Zlatni pir tete Milke i barba Jerka Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2021. (Wayback Machine) Šibenski list. 5. travnja 1967. Pristupljeno 8. travnja 2020. str. 3.
- ↑ a b c d Ivo Mikuličin: U tom dijelu Zvonimirove stasao je čitav niz nadarenih Šibenčana - od Sime Matavulja do Mira Jurića Šibenski. 3. veljače 2020. Pristupljeno 8. travnja 2020.