Johnny B. Goode
| „Johnny B. Goode” | ||
|---|---|---|
| ||
| Chuck Berry | ||
| Singl s albuma Chuck Berry Is on Top | ||
| B-strana | „Around and Around” | |
| Format | ploča | |
| Objavljeno | 31. ožujka 1958. | |
| Snimanje | 6. siječnja 1958. | |
| Studio | Chess (Chicago) | |
| Žanr | rock and roll | |
| Trajanje | 2:41 | |
| Izdavač | Chess | |
| Tekstopisac | Chuck Berry | |
| Producent(i) | Leonard i Phil Chess[1] | |
| Kronologija singlova – Chuck Berry | ||
| „Sweet Little Sixteen” (1958.) |
„Johnny B. Goode” (1958.) |
„Beautiful Delilah” (1958.) |
Isječak početka pjesme. Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.
| ||
"Johnny B. Goode" pjesma je američkog glazbenika Chucka Berryja, objavljena 1958. godine. Pjesmu je napisao i skladao Berry te je postala veliki hit.
"Johnny B. Goode" smatra se jednom od najprepoznatljivijih pjesama popularne glazbe. Često se smatra "prvim rock & roll hitom o položaju rock & rolla",[2] te su je obradili mnogi glazbenici i izvođači, a osvojila je i brojne nagrade i priznanja. Pjesma se također nalazi na sedmom mjestu Rolling Stone'ove liste 500 najboljih pjesama svih vremena.[2]
Pjesmu je 1955. godine napisao Berry, a govori o nepismenom dečku sa sela oko New Orleansa, koji svira gitaru "kao da zvoni zvono", i koji će jednoga dana možda svoje ime vidjeti "u svijetlu".[3] Berry je objasnio kako je pjesma polovično autobiografska te kako je Johnny trebao biti "obojeni dečko", ali promijenio ga je u "dečka sa sela" kako bi pjesmi bilo dopušteno emitiranje na radiju.[4] Naslov pjesme također daje autobiografski element, pošto se Berry rodio u ulici 2520 Goode Avenue, u St. Louisu.[3]
Pjesma je prvobitno bila inspirirana Johnnieom Johnsonom, pijanistom iz Berryjevog sastava,[5][6] ali temu je Berry ipak preusmjerio na sebe. Johnson je svirao na mnogo pjesama zajedno s Berryjem. Neki izvori tvrde kako je Lafayette Leake svirao klavir na ovoj pjesmi,[3] ali većina daje tu čast Johnsononu.[1] Snimanje su financirali Leonard i Phil Chess,[1] kao i inženjer zvuka i vlasnik studija Jack Sheldon Wiener.[7]
Gitarski riff koji započinje pjesmu "Johnny B. Goode" je uglavnom samo proširena verzija jedno-notnog soloa Louisa Jordana iz njegove pjesme "Ain't That Just Like a Woman" iz 1946. godine, koju je odsvirao gitarist Carl Hogan.[8] Berry, prvo je snimio uvodni riff i ritam gitaru pa zatim angažirao ostale instrumente.[9]
Berry je napisao još četiri pjesme o liku Johnny B. Goode, "Bye Bye Johnny", "Go Go Go", "Johnny B. Blues" i "Lady B. Goode"; i naslov albuma, i 19-minutnu instrumental pjesmu s tog istog albuma, "Concerto in B. Goode".
- Chuck Berry – vokali, gitara
- Lafayette Leake[3] ili Johnnie Johnson[1] – glasovir
- Willie Dixon[3][1] – kontrabas
- Fred Below[3] ili Jasper Thomas[1] – bubnjevi
- ↑ a b c d e f "Details For Recording Session: 6. 1. 1958", The Chuck Berry Database. Retrieved 22. siječnja 2020.
- ↑ a b 500 Greatest Songs of All Time: 7. Chuck Berry, 'Johnny B. Goode'. Rolling Stone. 7. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2017. Pristupljeno 22. ožujka 2017.
- ↑ a b c d e f Taylor, Timothy D. 2000. Chapter 7 – His Name Was in Lights: Chuck Berry's 'Johnny B. Goode'. Middleton, Richard (ur.). Reading Pop: Approaches to Textual Analysis in Popular Music. Oxford University Press. str. 165–167, 177. ISBN 0-19-816611-7
- ↑ Johnny B. Goode. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2006. Pristupljeno 21. veljače 2010.
- ↑ Johnny Johnson. Blues Music Now. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2016. Pristupljeno 21. veljače 2010.
- ↑ Ratliff, Ben. 14. travnja 2005. Johnnie Johnson, 80, Dies; Inspired 'Johnny B. Goode'. New York Times. Pristupljeno 21. veljače 2010.
- ↑ Dietmar Rudolph, "The Johnny B. Goode Session", The Chuck Berry Collectors Blog. Retrieved 22. siječnja 2020.
- ↑ Miller, James (1999). Flowers in the Dustbin: The Rise of Rock and Roll, 1947–1977. Simon & Schuster. p. 104. ISBN 0-684-80873-0.
- ↑ Rudolph, Dietmar. Johnny B. Goode take 3 isn't - I mean take 3 - The Chuck Berry Collectors Blog. Crlf.de. Pristupljeno 29. kolovoza 2016.