Josip Šiklić

Josip Šiklić (Drniš, 11. prosinca 1953.), hrvatski kulturni radnik, povjesničar, povjesničar umjetnosti i djelatnik u prosvjeti.

Životopis

Rodio se je 11. prosinca 1953. u Drnišu, a odrastao u Siveriću gdje je pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio 1972. u Drnišu. Nakon mature upisao je Filozofski fakultet u Zadru na kojem je diplomirao 1976. godine i stekao naziv profesora povijesti i povijesti umjetnosti. Od 1977. živi u Pazinu. U Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu radio je od 1977. kao profesor povijesti, likovne umjetnosti i povijesti civilizacija, zatim kao pomoćnik ravnatelja i voditelj nastave, a od 2000. do umirovljenja 2019. kao ravnatelj.

Član je Katedre Čakavskog sabora Pazin od 1983., od 2005. godine predsjednik je Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre u Pazinu, a od 2011. glavni tajnik Čakavskog sabora, zatim član Matice hrvatske (bio je prvi predsjednik obnovljenog Ogranka MH, a od 1992. predsjednik Koordinacije istarskih ogranaka Matice hrvatske), Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Bio je član Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, od 1996. do 2005. član uredništva časopisa Nova Istra te Stručne radne skupine za izradu prijedloga Naionalnog kurikuluma za gimnazijsko obrazovanje. Predsjednik je Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata-Pazinštine (od utemeljenja 2001.). Autor je projekta proslave 100. obljetnice Hrvatske gimnazije u Pazinu, prve gimnazije na hrvatskom jeziku u Istri. Sa skupinom entuzijasta osnovao je 1982. godine KUD Roženice u Pazinu. Inicijator je projekta i izdavač LP ploče Mješovitog pjevačkog zbora Roženice pod nazivom Ni ga ča je Pazin (1987. g.). Dobitnik je niza priznanja i nagrada, među ostalima Nagrade Grada Pazina (1999.), Plakete Grada Pazina (2019.) te nagrade Istriana u kategoriji znanost i obrazovanje (2019.). Sudionik je Domovinskog rata. Za doprinos u osnivanju Samostalne domobranske satnije Pazin, a posebno za obuku domobrana, dodjeljena mu je pohvalnica Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Organizirao je 30 znanstvenostručnih skupova, a svojim priopćenjima sudjelovao je na 40 znanstvenostručnih skupova. Piše i objavljuje u novinama (Glas Istre), časopisima i godišnjacima (Nova Istra, Dometi, Jurina i Franina, Siverić, Zbornik općine Lupoglav, Zbornik općine Lanišće, Buzetski zbornik, Barbanski zapisi), tekstove o kulturno-povijesnim spomenicima, poglavito sakralnim građevinama središnje Istre, te o demografiji Istre. Bio je suradnik Istarske enciklopedije za koju je napisao 15 natuknica. Surađivao je na projektu Gradovi i općine Republike Hrvatske (2007.) za koji je obradio gradove i općine središnje i sjeverne Istre, Enciklopedije hrvatskih prezimena koju je objavio Nacionalni rodoslovni centar iz Zagreba (2008.).

Objavio je knjige Pazinski Novaki (1997.), Naše Roženice (1989.), Dvadeset godina mješovitog pjevačkog zbora Roženice (1999.), Pazinski grbovi (2004.), Crkva svetoga Nikole u Pazinu (2006.), Crkva svetoga Nikole u Pazinu - vodič (2016.), a suautor monografija 154. brigada Hrvatske vojske u Domovinskom ratu (2016.), Čakavski sabor 1970.-2020. (2020.), Mješoviti pjevački zbor Roženice Pazin (2020.), Golororica. Prošlost i sadašnjost (2024.), Sveti Petar u Šumi u prošlosti i sadašnjosti (2025.). Uredio je devet zbornika (Lindarski zbornik, Ližnjanski zbornik, Cerovljanski zbornik, Hrvatska čitaonica u Pazinu, Hrvatska gimnazija u Pazinu, Gračaški zbornik, Tinjanski zbornik, Motovun - povijest i sadašnjost, Dr. Juraj Dobrila i stoljeće Krasne zemlje), spomen knjigu Prva hrvatska gimnazija u Istri (2009.) te 20-ak knjiga iz područja povijesnih znanosti, pedagogije i lingvistike, a pokretač je i glavni urednika Ljetopisa Pazinske gimnazije (koji je izlazio od 2003.do 2007.). Bio je suautor i urednik Biografskog leksikona središnje Istre (2024.) i Istarskog biografskog leksikona/Dizionario biografico Istriano (2024.). Organizirao je niza izložbi povijesnog i likovnog sadržaja u Pazinu i široj zajednici te napisao tekstove za mnoge kataloge.