Josip Lazarić
| Josip Lazarić | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Rođenje | 19. ožujka 1784. |
| Smrt | 27. siječnja 1859. (74 god.) Bela Crkva |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Puno ime | Josef barun Lazarich von Lindaro |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | general-bojnik |
Josip Lazarić[1] (Trst, 19. ožujka 1784.— Bela Crkva, 27. siječnja 1859.) bio je hrvatski barun i general Austrijskog Carstva.
Nakon kraće vojne karijere, bio se 1811. god. povukao se iz vojne službe u činu poručnika, te je potom namješten u austrijsku konzularnu službu u Trstu. Na poziv generala Lavala Nugenta, 1813. god. kao satnik sudjeluje u protufrancuskim akcijama u Istri. Nakon što je na čelu 47 hrvatskih vojnika i 12 husara ušao na područje Istre i ondje privukao lokalne dragovoljce, u značajnijoj borbi kod Lindara 4. rujna 1813. do nogu je potukao snažnije francuske postrojbe (u borbi je izginulo 40 francuskih vojnika, a oko 900 ih se predalo) i zauzeo grad Pazin.[2]
Sudjeluje u učvršćivanju Austrijske vlasti u Istri od 1815. godine kao zapovjednik Istarske kraljevske bojne. 1834. godine je poslan na službu u Mantovu, a 1839. je zapovjednik utvrde u Kotoru. Umirovljen je 1847. u činu pukovnika.
Opet na poziv generala Lavala Nugenta, u Istri preuzima zapovjedništvo dobrovoljačkih postrojbi (bojna, potom brigada) lojalnih austrijskom carskom dvoru. 1849. godine je promaknut u čin general-bojnika i ponovo umirovljen 1850. godine.
- ↑ Lazarić, Josip. hbl.lzmk.hr. 2013. Pristupljeno 16. svibnja 2025.
- ↑ Laval Nugent NEOKRUNJENI KRALJ HRVATSKE Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2023. (Wayback Machine), Igor Žic, "Ready2print", 2019 (knjiga, 219 str.), str. 45-47