Juliette Gréco

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Juliette
Juliette Gréco
Rodno ime Juliette Gréco
Rođenje 7. veljače 1927. (Montpellier, Hérault, Languedoc-Roussillon, Francuska)
Smrt 23. rujna 2020. (Pariz)
Suprug Philippe Lemaire (1953. – 1956.)
Michel Piccoli (1966. – 1977.)
Gérard Jouannest (1988.-)
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Juliette Gréco (Montpellier, 7. veljače 1927. - Pariz, 23. rujna 2020.) francuska šansonijerka i glumica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti Saint-Germain-des-Prés u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s Marguerite Duras, Jean-Paulom Sartreom, Simone de Beauvoir i inima.[1]

Kao glumica debitirala je u Parizu 1943. u Le Soulier de satin P. Claudela, pridružila se egzistencijalistima, a šansonijersku karijeru započela šansonom Les blancs manteaux (na tekst J. P. Sartrea). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj 1940-ih u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, Préverta i Francoise Sagan.

Od 1966.1977. bila je u braku s francuskim glumcem Michelom Piccolijem. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je 2001. doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini Pariza. Od 2004. ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.[1]

1982. objavljena je njezina autobiografija pod nazivom Jujube.

Filmovi[uredi | uredi kôd]

Šansone[uredi | uredi kôd]

  • Si tu t'imagines
  • Parlez-moi d'amour
  • Paris Canaille
  • Accordéon
  1. 1,0 1,1 HRT: Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.