Klaus Maria Brandauer
| Klaus Maria Brandauer | |
.jpg) Klaus Maria Brandauer 2012 | |
| Rodno ime | Klaus Georg Steng |
|---|---|
| Rođenje | 22. lipnja 1943., Bad Aussee, Austrija |
| Pseudonim(i) | Klaus Maria Brandauer |
| Godine rada | 1962.- |
| Supruga | Karin Brandauer (1963.–1992.), Natalie Krenn (2007.-) |
| Važniji filmovi | Mephisto Nikad ne reci nikad Moja Afrika Ruska kuća |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Klaus Maria Brandauer (Bad Aussee, Austrija, 22. lipnja 1943.) je austrijski glumac, filmski redatelj i profesor na Max Reinhardt Seminaru u Beču.
Osobni život[uredi | uredi kôd]
Brandauer je rođen kao Klaus Georg Steng u Bad Ausseeu u Austriji,[1] kao sin Marije Brandauer i Georga Stenja, civilnog službenika.[2] Kasnije je djevojačko ime svoje majke uključio u svoje umjetničko ime. Bio je u braku s Karin Brandauer od 1963. do njene smrti 1992. Ima jednog sina.
Karijera[uredi | uredi kôd]
Glumom se počeo baviti 1962. u kazalištu. Nakon rada u nacionalnom kazalištu i televiziji, na filmu debitira 1972. 1975., nastupio je u epizodi "Pfandhaus" druge sezone tv serije Derrick. Njegova nagrađena glavna uloga samozaljubljenog glumca u filmu Mephisto Istvána Szaba, lansirala je njegovu međunarodnu karijeru.
1983. ostvario je svoju prvu ulogu na engleskom jeziku, Maximilliana Larga u filmu Nikad ne reci nikad (1983.), remake filma o Jamesu Bondu iz 1965. Operacija Grom. O njegovoj izvedbi, Roger Ebert je rekao: "Jer jedna stvar, ima više nego ljudski element u filmu, i to dolazi od Klausa Marie Brandauera kao Largo. Brandauer je izvanredan glumac, te on odlučuje ne igrati negativca kao kliše. Umjesto toga, on donosi određenu oštrinu i šarm Largou, a kako je Connery oduvijek bio posebno ljudski James Bond, emocionalni ulozi ovaj put su mnogo uvjerljiviji".[3][4] Potom je glumio u drami Moja Afrika (1985.), za što je nominiran za Oscara i nagrađen Zlatnim globusom i Pukovniku redlu (1985.) Istvána Szaba. 1988. nastupio je zajedno s Erlandom Josephsonom i Ildikó Bánsági u mađarskoj drami Hanussen. Brandauer je bio prvi izbor za ulogu Marka Ramiusa u Lovu na Crveni Oktobar, ali uloga je otišla Seanu Conneryju koji je igrao Jamesa Bonda u Nikad ne reci nikad. Zajedno s Conneryjem ponovno je igrao u Ruskoj kući (1990).
Svoj prvi film, ''Georg Elser - Einer aus Deutschland, režirao je 1989., u kojem je glumio i naslovnu ulogu. Između ostalih ističu se i uloge u filmovima The Lightship (1986.), Streets of Gold (1986.), Burning Secret (1988.), Ruska kuća (1990.), Bijeli očnjak (1991.), Becoming Colette (1992.), Predstavljamo Dorothy Dandridge (1999), i Everyman's Feast (2002.). 1989. je sudjelovao u velikoj filmskoj produkciji frnacuske televizije TF1 povodom dvijestogodišnjice francuske revolucije, te je na francuskom jeziku glumio jeziku Georgesa Dantona.
Kolovoza 2006., Brandauerova dugoočekivana produkcija Opere za tri groša izazvala je podijeljene reakcije. Brandauer je odbio odgovoriti na pitanja na koji će se način njegova produkcija klasične glazbene komedije Bertolta Brechta i Kurta Weilla o zločincu MacHeathu razlikovati od ranijih verzija. Ipak, u Brandauerovoj verziji Mackie Nož odjeven je u trodjelno odijelo i bijele rukavice, u skladu s Brechtovim tekstom, te je izbjegnuta bilo kakva aluzija na aktualnu politiku.
Tečno govori četiri jezika: njemački, mađarski, engleski i francuski, te je ostvario uloge na svim tim jezicima.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- 1982. Nominiran - BAFTA Award za najboljeg novog glumca / Mephisto
- 1988. Dobitnik - Bayerischer Filmpreis, Najbolji glumac[5] / Burning Secret
- 1986. Dobitnik - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca / Moja Afrika
- 1986. Dobitnik - KCFCC nagrada za najboljeg sporednog glumca / Moja Afrika
- 1986. Dobitnik - National Board of Review nagrada za najboljeg sporednog glumca / Moja Afrika
- 1986. Dobitnik - NYFCC nagrada za najboljeg sporednog glumca / Moja Afrika
- 1986. Nominiran - Oscar za najboljeg sporednog glumca / Moja Afrika
- 1986. Nominiran - BAFTA nagrada za najboljeg glumca u sporednoj ulozi / Moja Afrika
- 1988. Nominiran - European Film Awards nagrada za najboljeg glumca / Hanussen
- 2000. Nominiran - Primetime Emmy Award za najboljeg sporednog glumca u miniseriji ili filmu / Predstavljamo Dorothy Dandridge
- 2000. Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u seriji, miniseriji ili televizijskom filmu / Predstavljamo Dorothy Dandridge
Odabrana filmografija[uredi | uredi kôd]
- 1972. The Salzburg Connection
- 1975. Derrick - sezona 2, epizoda 8: "Pfandhaus"
- 1979. A Sunday in October
- 1981. Mephisto
- 1983. Nikad ne reci nikad
- 1985. Pukovnik Redl
- 1985. Moja Afrika
- 1988. Hanussen
- 1989. La Révolution française
- 1990. Ruska kuća
- 1991. White Fang
- 2001. Druids
- 2009. Tetro
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ http://www.whoswho.de/templ/te_bio.php?PID=98&RID=1
- ↑ Klaus Maria Brandauer Biography (1944-)
- ↑ "For one thing, there's more of a human element in the movie, and it comes from Klaus Maria Brandauer, as Largo. Brandauer is a wonderful actor, and he chooses not to play the villain as a cliché. Instead, he brings a certain poignancy and charm to Largo, and since Connery always has been a particularly human James Bond, the emotional stakes are more convincing this time."
- ↑ Ebert, Roger. 7. listopada 1983. Never Say Never Again. rogerebert.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 18. listopada 2008.
- ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. kolovoza 2008. Pristupljeno 24. siječnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Klaus Maria Brandauer u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)