Kalvarija (1996.)
Kalvarija je hrvatski igrani film nezavisne produkcije iz 1996. godine koji se bavi ljubavno-erotskom i religioznom tematikom. Režiju i scenarij potpisuje Zvonimir Maycug.
Film je jedinu javnu projekciju imao u zagrebačkom kinu Kustošija te je distribuiran na domaćem video tržištu. Snimljen je na 32 lokacije, uključujući Plitvička jezera, dvorce Veliki Tabor i Trakošćan, obližnja sela, te Sisak i Zagreb. Tokom snimanja korišteni su rekviziti Hrvatskog narodnog kazališta. Izvorna je namjera režisera bila imati više profesionalnih glumaca, ali je zbog njegove kontroverzne reputacije jedini glumac s iskustvom u snimanju bio Dubravko Sidor. Eksplicitnih romantičnih i pornografskih scena u filmu nije bilo jer je Maycug smatrao da je film samo po sebi već dovoljno subverzivan. Ukupna cijena produkcije od 30 000 dolara premašila je početni budžet, a snimanje je trajalo dvadesetak dana.
Kalvarija je trebala biti prikazana na Pulskom filmskom festivalu 1997. godine, ali ju je organizator odbio zbog "neispunjavanja osnovnih estetskih i profesionalnih kriterija". Razlog tome dijelovi su filma snimljeni samo u plavoj boji. Uzrok je, prema nepotvrđenom objašnjenju, incident u laboratoriju Jadran filma, gdje su kemikalije uništile dio negativa. Nemajući dovoljno sredstava za ponovno snimanje, plave su scene montirane kao noćne. Maycug je izjavio da je to učinjeno namjerno i da je korištena tehnika "američke noći"– snimanje noćnih scena tijekom dana – te da su uništeni dijelovi negativa nisu korišteni. Maycug smatra da je pravi razlog odbijanja zapravo gluma Dragice Raščan u ulozi Tete. Raščan je u film ušla "vrlo kasno", nakon što su profesionalne glumice odbile ulogu jer su saznale za režiserov prethodni rad. Glumu Dragice Raščan Maycug je opisao kao "diskutabilnu".
Neprihvaćen u kinima te s neznatnom distribucijom izvan VHS tržišta, film je autora financijski upropastio. I na VHS tržištu film je doživio slab uspjeh, i to tek nakon što je počela prodaja u paketu s Oazom (1984).[1][2][3]
Kalvarija je melodramatična i s mnogo zapleta. Predstavlja Zagrepčane kao snobove, pri čemu novinar čak ima vlastitog batlera. Religijski motivi su važni, s Kalvarijom kao mitskim mjestom gdje vjernici proživljavaju Kristovu muku. Važan je i lik Tete, harmonikaševe šogorice.
Film je znakovit po prvome prikazu homoseksualne ljubavi u hrvatskome filmu, između putujućeg harmonikaša i novinara. Nije bilo negativnih reakcija na tu temu filma, a glumci se nisu bunili.[2][3]
Putujući harmonikaš i domar u nekom dvorcu u Zagorju (Dubravko Sidor) živi u nesretnom braku, u kojem ima odraslu kćer. Na jednom putovanju autobusom pronalazi ljubav svog života u mladom novinaru (Miran Javorović), kojeg poziva u svoj dom. Dolazak mlađeg ljubavnika u dvorac unosi još veći razdor u harmonikaševu obitelj.
Kalvarija je svojedobno imala samo jednu javnu projekciju u zagrebačkom kinu Kustošija, nakon čega je uslijedila jednako neuspješna ograničena video distribucija. Na pulskom festivalu za vrijeme izbornika Mate Kukuljice, Kalvarija nije uvrštena u program zbog navodnih tehničkih nedostataka. Godine 2009. film je prikazan na Casanovafestu u Vrsaru. Početkom 2010. godine isječak iz filma pojavljuje se na YouTubeu, te bilježi sve veću popularnost među gledateljima.
- ↑ Luketić, Željko. 2016. [Curated Retrospective] PSIHOTRONIČKI FILM (PSYCHOTRONIC FILM) Of Zvonimir Maycug - Feature Film Retrospective. Croatia Film Days. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2021. Pristupljeno 6. ožujka 2022.
- 1 2 Polimac, Nenad. 9. travnja 2016. Ispovijest prvog hrvatskog pornografa: 'Snimio sam prvi pornić, a danas živim od cateringa'. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2021. Pristupljeno 6. ožujka 2022.
- 1 2 Luketić, Željko. 2011. Nakon molitve bludili smo cijeli dan: Kalvarija Zvonimira Maycuga. Filmonaut, 4th issue. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2022. Pristupljeno 6. ožujka 2022.