Karlo Emanuel III.

Izvor: Wikipedija
Karlo Emanuel III.

Karlo Emanuel III. (Torino, 27. travnja 1701. – Torino, 20. veljače 1773.), kralj Sardinije i Pijemonta (1730. – 1773.) iz Savojske dinastije. Bio je sposoban vladar i u više je navrata proširio državu. Također, proveo je reforme u upravi i vojsci.[1]

Primio je vojno i političko obrazovanje. Godine 1730. naslijedio je svoga oca, Viktora Amadea II. na prijestolju. Sudjelovao je u Ratu za poljsku baštinu (1733. – 1738.) na strani Francuske i Španjolske, za kojeg je osvojio Milano i ostvario izuzetnu pobjedu kod Guastalle 1734. godine. Bečkim mirom 1738. godine dobio je Novaru i Tortonu.[2]

U vrijeme Rata za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) ratovao je protiv Španjolaca vjerujući da, poput njega, žele zavladati Milanom.

Rodoslovlje[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Karlo Emanuel III.
Rođ. 27. travnja 1701. Umr. 20. veljače 1773.
Vladarske titule
prethodnik
Viktor Amadeo II.
sardinski kralj
1730. – 1773.
nasljednik
Viktor Amadeo III.
Kraljevske titule
prethodnik
Viktor Amadeo II.
princ od Pijemonta
1715. – 1730.
nasljednik
Viktor Amadeo III.
Pretendentske titule
prethodnik
Viktor Amadeo II.
jeruzalemski kralj
1730. – 1773.
nasljednik
Viktor Amadeo III.
Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Viktor Amadeo II.
čuvar Svetoga platna
1730. – 1773.
nasljednik
Viktor Amadeo III.


Nedovršeni članak Karlo Emanuel III. koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.