Torinsko platno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Umjetnička rekonstrukcija Kristova lika s Torinskog platna
Fotografija Torinskog platna

Torinsko platno (talijanski Sindone di Torino, “Sveto platno”, “ágia sindóne”, “sacra sindone”) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojoj se može prepoznati obris muškog tijela. Ime je dobilo po Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva. Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavljala pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu.lement, pošto ga je objavila u svojoj nedavnoj knjizi o tome “Svetom platnu”: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno. Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ako nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.[1]

Znanstvene analize[uredi VE | uredi]

1988. godine analiza platna radiokarbonskom metodom pokazala je da je starost platna 689 ± 16 godina i da se s 95%-tnom vjerojatnošću može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine.

Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati tri laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, bazirano na dostavljenim dokazima, nije upitan.[2]

Restauracija torinskog platna[uredi VE | uredi]

Torinsko platno se od 1578 čuva u Kraljevskoj kapeli katedrale u Torinu.Platno je od 1694 to 1993 bilo čuvano na Bertola oltaru), postavljno pod laminirano sigurnosno staklo hermetički zatvorene kutije.[3] Unutar kutije kontrolirana je temperatura,te vlažnost zraka, a ispunjena je argonom (99.5%) i kisikom (0.5%) kako bi se spriječile kemijske promjene.Samo je platno postavljeno na aluminijskom nosaču.[3]

Godine 1532 dana 4 Prosinca platno je oštećeno u požaru ,za kojeg je u platnu nastalo više uslijed gorenja nastalih rupa.Ova oštećenja su priručno sanirana 1534 od strane časnih sestara klarisa - rupe su zakrpane a na stražnju je stranu postavljeno holandsko platno.

Na dan 11 travnja 1997, izbio je požar u katedrali no platno je ovaj puta prošlo bez oštećenja.Taj puta platno je stajalo iza tri zida od staklenih ploča od sigurnosnog stakla.Kako bi spasili platno vatrogasci su razbili skoro 4 cm debelo staklo.Kada su ih zapitali kako im je uspjelo razbiti ovo posebno staklo vatrogasac je rekao :"Staklo otporno na metke može zaustaviti metke,ali ne može zaustaviti snagu vrijednosti simbola koji se čuva iza njega.Samo našim rukama( koje još krvare) i čekićem razbili smo ga".[4]

Tijekom 2002 platno je restaurirano, radove je vodila Komisija za konzervaciju Torinskog platna,između 20 lipnja i 22 srpnja, i sav materijal nadodan 1534 je uklonjen( 30 trokutastih zakrpa i holandsko platno poleđine). Rupe oblika slova l nastale prije 1516/odnosno 1192 , spomenute u 12 stoljeću u Mađarskom molitvenom kodeksu su ostavljene. Restauriranje iz 2002 kritizirano je zboog oštećenje nastalih na platnu.[5]

Prirodni rizici[uredi VE | uredi]

Kako je dehidracija vjerojatni uzrok nastanka slike na platnu,platno ne bi nikako trebalo biti čuvano u vakumu.[6] Kako već male promjene temperature mogu modificirati pritisak,platno je izloženo u komori sa stabilnom mikroklimom.

Kako je kroz stoljeća platno izlagano te u tu svrhu zamatano i razmatano,stalno je izloženo abrazivnom djelovanju od u požaru nagorjelih vlakana.[7] Posebno su ovome izloženi krvlju natopljeni dijelovi,ovo se dobro vidi na snimkama sa niskim povećanjem.[6] Kako bi se smanjio stres uslijed gravitacije odnosno viješanja predloženo je horizontalno izlaganja.T

Vidi i:[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Marcelić, Josip: Turinsko platno, Jelsa, 1994.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.jutarnji.hr/novi-znak-uz-torinsko-platno---sluzbeni-zig-za-isusov-pokop/749365/ Inoslav Bešker, Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop, Objavljeno: 03.05.2010. (pristupljeno 22. lipnja 2011.)
  2. Damon, P. E.; Donahue, D. J.; Gore, B. H.; Hatheway, A. L.; Jull, A. J. T.; Linick, T. W.; Sercel, P. J.; Toolin, L. J.; Bronk, C. R.; Hall, E. T.; Hedges, R. E. M.; Housley, R.; Law, I. A.; Perry, C.; Bonani, G.; Trumbore, S.; Woelfi, W.; Ambers, J. C.; Bowman, S. G. E.; Lesse, M. N. Tite, M. S. — Radiocarbon Dating of the Shroud of Turin. Nature 1989, 337, 611-615
  3. 3,0 3,1 Barrie M. Schwortz. Shroud Exhibitions. The Shroud of Turin (shroud.com). Shroud of Turin Education and Research Association, Inc.. pristupljeno 2010-03-04
  4. Barrie M. Schwortz. The 1997 Fire. The Shroud of Turin (shroud.com). Shroud of Turin Education and Research Association, Inc.. pristupljeno 2010-03-04
  5. William Meacham, "The Rape of the Turin Shroud", 2005, ISBN 1-4116-5769-1
  6. 6,0 6,1 Alan D. Adler, Larry A. Schwalbe. Conservation Of The Shroud of Turin. Shroud Spectrum International, No. 42, December 1993. pristupljeno 2010-03-04
  7. Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor CST

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Torinsko platno