Katalozi objekata dalekog svemira

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Iako mali broj objekata dalekog svemira, i to uglavnom oni najsvjetliji, ima svoje vlastito ime, velika većina ih ima tek oznaku kataloga kojem pripadaju i kataloški broj.

Charles Messier i Messierov katalog[uredi | uredi kôd]

Charles Messier, francuski astronom iz 18. stoljeća, prvi je sastavio katalog nebeskih maglica, kako su tada zajedničkim imenom zvali sve nezvjezdane objekte noćnog neba. Messier je, zapravo, tražio komete, a razne maglice bile su mu samo smetnja u obavljanju njegovog primarnog zadatka. Originalni Messierov katalog sadržavao je tek 30-ak objekata, dok su ostali objekti nadodani kasnije. Posljednji objekt u Messierovom katalogu nosi naziv Messier 110.

Iako star preko 2 stoljeća, Messierov se katalog i danas koristi i to iz razloga što sadrži veliku većinu difuznih objekata vidljivih s umjerenih zemljopisnih širina (dakle oko 45°) sjeverne polutke. Gotovo svaki astronom amater započinje upoznavanje s noćnim nebom preko Messierovog kataloga. Svih 110 objakata mogu se vidjeti uz pomoć teleskopa s promjerom objektiva od 6 inča (oko 15 cm), pa i uz određeno svjetlosno zagađenje. Neki iskusniji astronomi amateri uspjeli su pronaći sve objekte iz Messierovog kataloga i uz pomoć 2.4 inčnog (oko 6 cm) refraktora, a u idealnim uvjetima, daleko od svih izvora svjetlosnog zagađenja, te uz dobar vid, isti pothvat je izvediv i uz pomoć dvogleda 8 x 50.

Krajem ožujka i početkom travnja moguće je u jednoj noći vidjeti sve Messierove objekte, pa se u to doba godine organiziraju natjecanja, tzv. Messierovi maratoni. Počevši od 1995. godine, održava se u Višnjanu u Istri i Messierov Maraton Višnjan - Rušnjak, a organizator je Višnjanska zvjezdarnica, najpoznatija zvjezdarnica u ovom dijelu svijeta.

Opći katalozi: NGC i IC[uredi | uredi kôd]

Pored Messierovog kataloga, danas je najčešće u upotrebi New General Catalogue (NGC) koji je 1888. sastavio John L. E. Dreyer, a koji je dopunio prijašnja promatranja drugih astronoma. NGC sadrži 7840 objekata svih vrsta poredanih po rektascenziji (prema koordinatama iz 1860. godine). Prethodio mu je Opći katalog maglica i skupova (GC) Johna Herschela iz 1864. godine.

Otkriće novih objekata natjerala su Dreyera proširiti svoj katalog, pa 1895. objavljuje Index Catalogues (IC) s još 1529 objekata. Drugo izdanje ovog kataloga izišlo je 1905. godine i sadržavalo je 5386 objekata. Tri Dreyerova kataloga sadrže sveukupno 13 226 objekata.

Specijalizirani katalozi[uredi | uredi kôd]

Pored ova tri kataloga koja u sebi sadrže objekte svih vrsta, postoji veliki broj kataloga specijaliziranih samo za pojedine vrste objekata. Ovi katalozi imaju veliki broj zajedničkih objekata, pa neki nebeski objekti imaju po desetak i više naziva. Primjer je najsjajnija galaktika u skupu Virgo, među astronomima amaterima poznata kao Messier 87, naziva se još i NGC 4486, Virgo A, 3C 274, 1ES 1228+126, 87GB 122819.0+124029, IRAS 12282+1240 uz još desetak naziva. Neki od poznatijih specijaliziranih kataloga su (redom prema vrstama objekata):

Otvoreni skupovi[uredi | uredi kôd]

  • Bas (Basel): sadrži 20 otvorenih skupova
  • Be (Berkeley): 90 skupova s brojevima između 1 i 104
  • Bi, Biur (Biurkan): 13 skupova
  • Bo (Bochum): 14 skupova
  • Cr (Collinder): 471 skup, uključuje i poznatu 'Vješalicu' (eng: Coathenger, Cr 399)
  • Cz (Czernik): 45 skupova
  • Do (Dolidze): 47 skupova
  • DoDz (Dolidze/Dzimselejsvili): 11 skupova
  • Haf (Hafner): 26 skupova
  • K (King): 26 skupova
  • L (Lynga): 15 skupova
  • Mrk (Markarian): najpoznatiji je Mrk 6 u Kasiopeji
  • Mel (Melotte): 245 skupova, u koje spada i asterizam oblika slova Y u Berenikinoj kosi (Melotte 111)
  • Pi (Pismis): 26 skupova od kojih su zadnja dva kuglasti
  • Ro (Roslund): 7 skupova
  • Ru (Ruprecht): 176 skupova
  • St (Stock): 24 skupa, najuočljiviji je Stock 2 između Kasiopeje i Perzeja
  • Tom (Tombaugh): 5 otvorenih skupova Clyvea Tombaugha, astronoma koji je otkrio patuljasti planet Pluton
  • Tr (Trumpler): Tr 1 u Kasiopeji (kod M 103) vidljiv je u malom dvogledu
  • vdB-Ha, BH (van den Bergh-Hagen): skupovi iz južnog Mliječnog Puta

Kuglasti skupovi[uredi | uredi kôd]

  • Arp: kuglasti skupovi u našoj Galaksiji
  • Pal (Palomar): 15 vrlo slabih kuglastih skupova
  • Ter (Terzan): 11 kuglastih skupova skrivenih iza galaktičkog centra, vidljivih u infracrvenom

Dvojne i višestruke zvijezde[uredi | uredi kôd]

  • Sigma, Struve: najpoznatiji katalog dvojnih i višestrukih zvijezda
  • Win, WNC, Winnecke: 7 dvojnih zvijezda, uključujući i Messier 40.

Planetne maglice[uredi | uredi kôd]

  • PK (Perek-Kohoutek): Katalog svih planetnih maglica u našoj galaksiji poznatih 1964. godine.

Difuzne maglice[uredi | uredi kôd]

  • Ced (Cederblad): Katalog svijetlih difuznih galaktičkih maglica, više od 200 maglica
  • Gum: pregled H II područja južnog neba
  • Sh2 (Sharpless): katalog galaktičkih emisijskih difuznih maglica
  • vdB (van den Bergh): katalog galaktičkih refleksijskih difuznih maglica

Tamne maglice[uredi | uredi kôd]

  • B (Bernard): katalog sadrži 349 tamnih maglica
  • LDN (Lynds, Catalogue of Dark Nebulae): katalog tamnih maglica

Galaksije[uredi | uredi kôd]

Skupovi galaksija[uredi | uredi kôd]

  • Abell: bogati skupovi galaksija

Kvazari[uredi | uredi kôd]

  • 3C: Messier 87 ujedno je i 3C 274

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]