Katarsko-saudijska granica

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "granica".
(Primjeri uporabe predloška)
Zemljovid Katara sa Saudijskom Arabijom na jugu.

Granica između Katara i Saudijske Arabije duga je 87 km, a proteže se od obale Bahreinskog zaljeva na zapadu do obale Perzijskog zaljeva na istoku.[1]

Opis[uredi | uredi kôd]

Granica počinje na zapadu u Zaljevu Salwah, nastavlja se kopnom preko 4-5 ravnih linija (karte se razlikuju po točnom prikazu) koje tvore široki luk koji završava na istoku u predjelu Khawr al Udayd.

Granica Katara i UAE[uredi | uredi kôd]

Karta Ujedinjenih Arapskih Emirata koja prikazuje granicu prije 1974. godine. Na ovoj karti UAE graniči s Katarom.

Prije potpisivanja ugovora iz Đžede 1974. između Saudijske Arabije i UAE nije bilo jasno ima li Katar granicu s UAE-om, a karte su obično prikazivale dugačku emiratsku "ručku" koja dodiruje Katar. Ovaj ugovor dao je Saudijskoj Arabiji pristup Khawr al Udaydu, čime je uklonjena svaka mogućnost da Katar dijeli granicu s UAE.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Povijesno gledano, u ovom dijelu arapskog poluotoka nije postojala jasno definirana granica. Od 1868. Ujedinjeno Kraljevstvo je kontroliralo Katar kao de facto protektorat što je formalizirano 1916.[3][4] Unutrašnjost Arabije sastojala se od slabo organiziranih arapskih grupacija, koje su povremeno stvarale emirate, od kojih je najistaknutiji bio emirat Nedžd i Hasa pod vlašću obitelji al-Saud.[5] Britanija i Osmansko Carstvo teoretski su podijelili svoja područja utjecaja putem tzv. "Plave" i "Ljubičaste linije" 1913. – 14.[6][7]

Tijekom Prvog svjetskog rata arapska pobuna, podržana od Britanije, uspjela je ukloniti Osmanlije s većeg dijela Bliskog istoka; u razdoblju nakon ovoga Ibn Saud je uspio znatno proširiti svoje kraljevstvo, na kraju proglasivši 1932. Kraljevinu Saudijsku Arabiju. Ibn Saud je odbio priznati angloosmanske linije i polagao je pravo na velike dijelove istočnog arapskog zaleđa (tzv. 'Linija Hamza').

Skica iz 1935. koja prikazuje katarski granični spor sa Saudijskom Arabijom.

Dana 25. studenog 1935. britanski dužnosnici sastali su se s Ibn Saudom u pokušaju da do kraja definiraju granicu između novog kraljevstva i njihovih obalnih protektorata, uključujući Katar.[8] Konferencija se pokazala neuspješnom, a pitanje je ostalo neriješeno.[9][10] Prema britanskom dokumentu napisanom 1936., glavni uzrok trvenja u teritorijalnom sporu vrtio se oko mjesta gdje bi jugozapadne granice Katara trebale završiti. Vladari i Katara i Saudijske Arabije tvrdili su da postoji povijesni presedan za njihovu kontrolu područja Dohat Salwa, međutim, Ibn Saud je tvrdio da mu je katarski šeik prethodno ustupio ovaj teritorij, što je šeik odlučno porekao. U pismu je stajalo:

Razmotreno je pitanje što bi Sir Andrew Ryan trebao reći u odgovoru na Fuadovu sugestiju da postoji sporazum između katarskog šeika i Ibn Jiluwija (moguće prije 1916.), kojim je šeik formalno prihvatio Ibn Saudov suverenitet nad Jebel Naksh . Šeik kategorički negira postojanje bilo kakvog takvog sporazuma, te su se na sastanku složili da bi kao prvi korak Sir Andrew Ryan trebao u zgodnoj prilici zatražiti od saudijske vlade dodatne informacije o ovom navodnom sporazumu; rekavši da je H.M.G. nisu bili u mogućnosti ući u trag bilo čemu sličnom te da u traženju dodatnih informacija ne priznaju nužno da bi ga, ako se utvrdi postojanje sporazuma, mogli priznati kao valjani instrument.[11]

Konferencija se pokazala neuspješnom, a pitanje je ostalo neriješeno.[10] Godine 1955., nakon pokušaja Saudijske Arabije da uspostavi svoju kontrolu nad oazom Buraimi na granici između Omana i Trucijskih država, Britanija je izjavila da će od sada jednostrano koristiti malo izmijenjenu verziju 'Rijadske linije' iz 1935. godine.

Granični ugovor[12] između Katara i Saudijske Arabije sklopljen je 1965. godine, no precizni uvjeti njegove provedbe dugo su godina bili predmet spora između dviju država.[13] U rujnu 1992. došlo je do napetosti između tih država kada su saudijske snage navodno napale katarski granični prijelaz, što je rezultiralo smrću dva katarska vojnika i zatvaranjem trećeg.[14] Dogovor o granici postignut je između dvije strane 1999. godine, a konačni ugovor potpisan je 2001.[13]

Nakon ozbiljnog pogoršanja odnosa Saudijske Arabije i Katara 2017. granica je zatvorena.[15] U lipnju 2018. Saudijska Arabija je objavila da planira izgradnju 61 km kanala Salwa koji prolazi uz saudijsku stranu graničnog prijelaza Salwa po cijeni od 745 milijuna dolara. Kanal bi trebao fizički odvojiti Katar od njegove jedine kopnene granice i praktički ga učiniti otokom. Mediji u Saudijskoj Arabiji nagovijestili su mogućnost da saudijska vlada dijelove kanala odvoji za vojne potrebe i za odlagalištu nuklearnog otpada.[16] Granica je ponovno otvorena 4. siječnja 2021.

Granični prijelazi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. CIA World Factbook – Saudi Arabia. Pristupljeno 31. ožujka 2020.
  2. Arabian Boundary Disputes - Cambridge Archive Editions. Archiveeditions.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. travnja 2008. Pristupljeno 21. siječnja 2017.
  3. Zahlan, Rosemarie Said. 1979. The Creation of Qatar. Croom Helm. Abingdon. str. 73–85. ISBN 978-1-138-18167-0. Pristupljeno 27. svibnja 2019.
  4. Karen Stapley. 16. listopada 2014. The Emergence of Qatar: Pelly's Role in Britain's 1868 Recognition of the State. Qatar Digital Library. Pristupljeno 28. kolovoza 2018.
  5. Madawi Al-Rasheed. A History of Saudi Arabia. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 2002. Pp. 40.
  6. Briton Cooper Busch, Britain and the Persian Gulf, 1894-1914 (Berkeley: University of California Press,1967), 308, and 319.
  7. Richard Schofield. 31. ožujka 1999. Negotiating the Saudi-Yemeni international boundary. Al-Bab. Pristupljeno 30. ožujka 2020.
  8. J E Peterson, Historical Dictionary of Saudi Arabia, Scarecrow Press, USA, 2020, p. 225
  9. Quentin., Morton, Michael. 2013. Buraimi : the Struggle for Power, Influence and Oil in Arabia. I.B. Tauris. London. ISBN 9780857722676. OCLC 858974407
  10. a b Clive., Leatherdale. 1983. Britain and Saudi Arabia, 1925-1939 : the Imperial Oasis. F. Cass. London, England. ISBN 9780714632209. OCLC 10877465
  11. Coll 6/67(4) 'Boundaries of South Eastern Arabia and Qatar. [294r] (587/843). Qatar Digital Library. 1936
  12. https://www.un.org/Depts/los/LEGISLATIONANDTREATIES/PDFFILES/TREATIES/SAU-QAT1965OB.PDF
  13. a b Saudi and Qatar End 35-Year Border Dispute, Sign Accord. Al Bawaba. 21. ožujka 2001. Pristupljeno 28. kolovoza 2018.
  14. Ami Ayalon. 1994. Middle East Contemporary Survey. 16. The Moshe Dayan Center. str. 686. ISBN 9780813321332
  15. Here's how the locked-down Saudi Arabia-Qatar border became one of the tensest places on earth... Business Insider. 1. kolovoza 2019. Pristupljeno 7. travnja 2020.
  16. Rosie Perper. 22. lipnja 2018. Saudi Arabia is planning to turn its rival Qatar into an island. Business Insider. Pristupljeno 28. kolovoza 2018.
  17. Hugh Naylor. 18. travnja 2014. Qatar's single border crossing exposes its vulnerability. The National. Pristupljeno 1. srpnja 2015.
  18. Salman Siddiqui. 13. listopada 2013. Abu Samra border post gears up to meet Eid rush. Gulf Times. Pristupljeno 1. srpnja 2015.