Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u graduReggio Calabria (tal.Il Duomo di Reggio ili Basilica Cattedrale Metropolitana di Maria Santissima Assunta) najveća je katolička vjerska građevina u južnotalijanskoj regiji Kalabriji i stolna crkvanadbiskupije Reggio Calabria-Bova (lat.Archidioecesis Rheginensis-Bovensis).
Katedrala Uznesenja BDM u Reggiu Calabriji sagrađena je oko 300. godine na ostatcima grčkoga hrama posvećenog Apolonu. Nadograđivana tijekom mnogih stoljeća, bila je potpuno razrušena u potresu koji je 1908. pogodio Messinu. U razdoblju od 1917. do 1928. godine Katedrala je potpuno obnovljena u neoromaničkom stilu, a 1929. dovršen je i zvonik Katedrale. Godine 1978. papaPavao VI. proglasio ju je bazilikom.[1]
Katedrala je dugačka 94, široka 22 i visoka 21 metar. Njeno pročelje krase četiri manja tornja, dijeleći ga u tri dijela. Do ulaznih vrata dolazi se stepenicama, usred kojih su postavljeni kipovi sv. Pavla i sv. Stjepana (s lijeve i desne strane prema glavnom ulazu). Oba kipa isklesao je 1934. talijanski kiparFrancesco Jerace.[1] Zvonik Katedrale visok je 28,15 metara. Portal je s unutarnje strane oslikan kartom Kalabrije s najvažnijim crkvama. U trobrodnoj unutrašnjosti Katedrale nalaze se i grobovi pojedinih biskupa, te mnogi vrijedni, srebrni i zlatni crkveni predmeti iz 15. i 16. stoljeća.
Pokrajnju kapelu Presvetoga Sakramenta (tal. Cappella del Santissimo Sacramento) je 1539. godine uredio biskup Agostino Gonzaga. Tu kapelu – koja je prvotno bila posvećena Presvetom Trojstvu – nekoliko su puta tijekom povijesti pljačkali i uništavali mnogi osvajači. Više puta je stradala i u potresima, no uvijek su ju obnavljali. Osim kipova svetaca, u kapeli se nalaze i originalne intarzije iz 16. stoljeća.
Prve orgulje katedrale Uznesenja BDM u Reggiu Calabriji izradila je 1930. tvrtka Balbiani: te su orgulje imale dva manuala i pedale. Godine 1968. premještene su u crkvu San Carlo al Corso, te bivaju zamijenjene novim i nešto većim orguljama izrađenim u majstorskoj radionici braće Ruffatti iz Padove. U razdoblju od 2001. do 2008. to su glazbalo restaurirali, nadogradili i osuvremenili majstori radionice Francesco Michelotto. Orgulje su danas elektroničke i kompjuterizirane, imaju 71 registar (ukupno 4805 svirala) i tri dodana efekta (Campane) na četiri manuala s po 61 tipkom, pedalima i 33 kopule.[2]