Prijeđi na sadržaj

Klardžetija

Izvor: Wikipedija
Ruševina manastira Handzta

Klardžetija (gruz. კლარჯეთი; arm. Կղարջք, Kharjk) bila je provincija drevne i srednjovjekovne Gruzije, koja je danas dio turske provincije Artvin. Klardžetija, susjedna provincija Tao i nekoliko drugih manjih okruga, činili su veću regiju sa zajedničkom poviješću i kulturom koja je uobičajeno poznata kao Tao-Klardžetija.

Rana povijest

[uredi | uredi kôd]

U širem smislu, Klardžetija, kojom prilazi rijeka Čorohi, protezala se od lanca Arsiani na zapadu, prema Crnom moru. U užem smislu, proteže se od Aharisckalija do Arsianija, a uključuje Liman, Adžariju, Mačaheli, Šavšetiju i Artanudži.

Klardžetija je bila jedna od najzapadnijih provincija Kraljevine Iberije, koja se pojavila na kavkaskoj političkoj karti u 3. stoljeću prije Krista, a njome je, prema srednjovjekovnim gruzijskim kronikama, vladala dinastija Farnavazida. Od 2. stoljeća prije Krista do 3. stoljeća poslije Krista, Klardžetija, kao i neke druge susjedne zemlje, bili su predmet spora između kraljevstva Iberije i Armenije (Armenci su Klardžetiju znali kao Kļarjk'), i prelazilla je iz jedne države u drugu.[1] U podjeli Iberije 370-ih između Bizantskog i Sasanidskog Carstva, Klardžetija je pripala Bizantu, ali nije poznato je li kao provincija ili kao vazal. Čini se da je brak hosroidskog kralja Vahtanga s rimskom princezom Helenom omogućio Ibercima povratak provincije oko 485. godine. Nakon toga, Klardžetija je ostala u posjedu Vahtangovih mlađih sinova i njihovih romanofilskih potomaka koji su formirali vladarski kuću Guaramidi i održavali se u Klardžetiji i Džavahetiji do oko 786. godine, kada su posjedi Guaramida prešli u ruke njihovih rođaka iz obitelji Bagrationi.[2]

Kneževina Kladržetija

[uredi | uredi kôd]

Dinastija Bagrationi predsjedala je razdobljem gospodarskog prosperiteta i kulturnog preporoda na tom području. Porezi prikupljeni u Artanudžiju bili su glavni čimbenik uspona moći dinastije Bagrationi. Opustošena u arapskoj invaziji, Klardžetija je ponovno naseljena i razvila se u glavno središte kršćanske kulture potpomognut velikim monaškim pokretom koji je pokrenuo gruzijski redovnik Grgur Handzta (759.861.)[3]

Oko 870. godine Klardžetija je postala nasljedni feud jednog od tri glavna ogranka gruzijskih vladara, Bagrationija. Ovoj liniji - koja je u srednjovjekovnim gruzijskim zapisima poznata kao Suvereni Klardžetije (კლარჯნი ხელმწიფენი, klarjni khelmts'ip'eni) - posjede je oduzeo njihov rođak Bagrat III., prvi kralj ujedinjene Gruzije, 1010. godine. On je ovo područje dodijelio plemićkoj obitelji Abuserisdze.

Klardžetija se nikada nije u potpunosti oporavila od niza seldžučkih napada kasnije u 11. stoljeću, a dodatno je oslabila u invazijama Mongola i Timura u 13. i 14. stoljeću. Nakon podjele Kraljevina Gruzije u 15. stoljeću, Klardžetija je pripala knezovima Meshetije koji su to područje izgubili osmanskim osvajanjem 1551. godine.

Vladari Klardžetije

[uredi | uredi kôd]
Knez Vladavina Napomena
Sumbat I. Mampali, Veliki 870. – 889.
Bagrat I. 889. – 900.
David I. 900. – 943.
Sumbat II. 943. – 988.
David II. 988. – 992./993.
Sumbat III. 992./993. – 1011. suvladar: Gurgen
Ivan Abuserisdze 1011. – 1030.
Abuser I. Abuserisdze 1046./1047.
Grigol Abuserisdze 1047. – 1070.
Abuser II. Abuserisdze

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Redgate, Anne Elizabeth, 2000.,The Armenians, str. 73, 79, 101. Wiley-Blackwell, ISBN 0-631-22037-2
  2. Suny, Ronald Grigor, 1994., The Making of the Georgian Nation, str. 25, 29., Indiana University Press, ISBN 0-253-20915-3
  3. Rapp, Stephen H. (2003), Studies in Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts, passim. Peeters Publishers, ISBN 90-429-1318-5