Ključ na Sani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stari grad Ključ

Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja. [1]

Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad s podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u Osmanlijsko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (tj. grada).[2][3]

Ključka tvrđava je središte župe Banica. Tvrđava je kontrolirala promet dolinom Sane koja je povezivala Pounje sa dolinama Plive i Vrbasa. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću. Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika [1382.]], Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.[4]

Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine. [5] Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Graditeljsku cjelinu - Stari grad Ključ u Ključu nacionalnim spomenikom BiH 12. svibnja 2003. godine. [6]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147.
  • Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima - , Zavod za udžbenike, Beograd 2010, str. 128-129.
  • Stari grad Ključ, graditeljska cjelina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, [1]
  • Marko Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo 1957., 105
  • Ivo Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 15, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd 1973, 100 –105.
  • Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, Veselin Masleša, 1978. 1982 Ivo, Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 23, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1982, 140–142.
  • Stari grad Ključ, [2]
  • Ključ nekad, [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. pristupljeno 22. travnja 2019.
  2. Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 147.
  3. Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI. Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7.-45. pristupljeno 24. travnja 2019.
  4. Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima, Zavod za udžbenike, Beograd 2010., 128.-129.
  5. Konstantin Mihajlović, Janićeva sjećanja ili Turske kronike, (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986., 49.-52.
  6. Stari grad Ključ u Ključu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH pristupljeno 9. 2. 2017