Ključ na Sani
| Dodaj infookvir "utvrda". (Primjeri uporabe predloška) |
 |
Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć) |
Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja.[1]
Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: grad s podgrađem, tabor i ljubica (lubica). Najstarije jezgro je grad s podgrađem, koji je s prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u Osmanlijsko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (tj. grada).[2][3]
Ključka tvrđava je središte župe Banica. Tvrđava je kontrolirala promet dolinom Sane koja je povezivala Pounje s dolinama Plive i Vrbasa. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću. Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika 1382., Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.[4]
Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine.[5] Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je graditeljsku cjelinu - Stari grad Ključ u Ključu nacionalnim spomenikom BiH 12. svibnja 2003. godine.[6]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147.
- Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima -, Zavod za udžbenike, Beograd 2010, str. 128-129.
- Stari grad Ključ, graditeljska cjelina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, [1] Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016.
- Marko Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo 1957., 105
- Ivo Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 15, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd 1973, 100 –105.
- Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, Veselin Masleša, 1978. 1982 Ivo, Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 23, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1982, 140–142.
- Stari grad Ključ, [2] Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2021.
- Ključ nekad, [3] Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2015.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 22. travnja 2019.
- ↑ Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 147.
- ↑ Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7.-45. Pristupljeno 24. travnja 2019.
- ↑ Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima, Zavod za udžbenike, Beograd 2010., 128.-129.
- ↑ Konstantin Mihajlović, Janićeva sjećanja ili Turske kronike, (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986., 49.-52.
- ↑ Stari grad Ključ u Ključu (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. veljače 2017.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)