Prijeđi na sadržaj

Konjunkcija (astronomija)

Izvor: Wikipedija
Skica pokazuje kutove između Sunca i planeta s obzirom na položaj Zemlje: elongaciju, konjukciju, opoziciju i kvadraturu.
Konjunkcija Mjeseca i Venere.
Konjukcija Marsa i Jupitera, ujutro 1. svibnja 2011.[1]

Konjunkcija (lat. coniunctio: sveza) je pojam koji se koristi u astrometriji (položajnoj astronomiji) i astrologiji, a označava pojavu kada dva nebeska tijela imaju približno jednak položaj, obično gledano sa Zemlje. Konjunkcija je položaj u kojem nebesko tijelo Sunčeva sustava ima jednaku ekliptičku dužinu (ekliptika) kao i Sunce, pa se nalazi na približno istom pravcu sa Zemljom i Suncem. U konjunkciji ne mora doći do pomračenja, odnosno okultacije. U donjoj konjunkciji tijelo je između Sunca i Zemlje, a u gornjoj je Sunce između tijela i Zemlje (aspekt). Izrazom konjukcija označuje se i najmanji razmak dvaju nebeskih tijela.[2]

Elongacija

[uredi | uredi kôd]

Elongacija (kasnolat. elongatio), u astronomiji, je kut između Sunca i planeta, Mjeseca ili nekog drugog nebeskog tijela, gledano sa Zemlje, uzduž ekliptike (razlika njihovih ekliptičkih dužina). Donji planeti imaju ograničenu maksimalnu elongaciju i to Merkur na 17°30' - 27°45' (ovisno o okolnostima - Merkur ima dosta eliptičnu putanju) i Venera na 45° - 47°. Gornji planeti mogu imati bilo koju elongaciju. Posebne vrijednosti elongacija postiže u aspektima.[3]

Elongacija od 90° se naziva kvadratura, od 0° konjukcija, a od 180° opozicija. Aspekt je prividan položaj nebeskog tijela u Sunčevu sustavu, u odnosu na Sunce i Zemlju: konjunkcija (tijelo je u smjeru Sunca, donja konjunkcija bliže, a gornja dalje od Sunca), opozicija (tijelo nasuprot Suncu), kvadratura (od Sunca odmaknuto za pravi kut, može biti istočna i zapadna kvadratura).[4]

Međusobni razmještaj planeta

[uredi | uredi kôd]

Vidljivost planeta ovisi o njihovu položaju u Sunčevu sustavu prema Zemlji. Donji ili unutarnji planeti (koji su bliže Suncu od Zemlje) nalaze se u gornjoj konjukciji kada su na stazi točno suprotno, dalje, s druge strane Sunca, a u donjoj konjukciji kada su u smjeru Sunca, ali s njegove bliže strane. U vrijeme između dviju uzastopnih gornjih konjukcija (ili dviju uzastopnih donjih) ti planeti prolaze kroz sve faze, slično Mjesecu. No vrijeme kada ih možemo promatrati ograničeno je. Uvijek su blizu Sunca, s nevelikim kutnim otklonom (elongacijom). Najveća elongacija Merkura je 28°, a Venere 48°. Iz naših krajeva vide se ili ujutro prije izlaska Sunca ili uvečer poslije zalaska Sunca, a ne možemo ih vidjeti u ponoć.

Gornji ili vanjski planeti (oni koji su dalje od Sunca no što je Zemlja) mogu se naći u konjukciji, opoziciji i kvadraturi. Promatrati ih je najpogodnije u opoziciji jer je tada planet najbliži Zemlji. Javljaju se i posebno povoljne velike opozicije kada je planet zbog položaja na izduženoj stazi Zemlji najbliže. O kutu pod kojim se vidi tijelo planeta ovisi kako ćemo ih vidjeti i na njima razaznati detalje. Najveće kutne promjere postižu Venera i Jupiter, dok se ostali planeti vide mnogo manji. Planeti se svake godine ne vide u istim položajima. Stoga podatke o položajima moramo potražiti u godišnjacima i prirodoslovnim časopisima koji objavljuju skice trenutnih planetnih staza. Jednaki međusobni razmještaj planeta, Sunca i Zemlje ponavlja se u ritmu sinodičkih godina planeta.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Planetary Conjunction over Paranal. ESO Picture of the Week. ESO. Pristupljeno 2. svibnja 2011.
  2. konjunkcija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  3. elongacija, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  4. aspekt, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  5. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]