Konstantin I., kralj Grčke

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Konstantin I.
Constantine I of Greece (1914).jpg
Konstantin I. Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg
grčki kralj
Vladavina 18. ožujka 1913.11. lipnja 1917.
19. prosinca 1920. - 27. rujna 1922.
Prethodnik Đuro I.
Nasljednik Aleksandar
Prethodnik Aleksandar
Nasljednik Đuro II.
Supruga Sofija Hohenzollern
Djeca
Đuro II.
Aleksandar
Helena
Pavao
Irena
Katarina
Dinastija Coat of arms of the House of Glücksburg.png Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg
Otac Đuro I.
Majka Olga Konstantinovna Holstein-Gottorp-Romanov
Rođen 2. kolovoza 1868.
Preminuo 11. siječnja 1923.
Vjera pravoslavac

Konstantin I. (grč. Κωνσταντῖνος Αʹ, Konstantínos Αʹ) (Atena, 2. kolovoza 1868.Palermo, Italija, 11. siječnja 1923.), grčki kralj od 1913. do 1917. i od 1920. do 1922. godine. Bio je najstariji sin kralja Đure I. iz danske dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, ogranka dinastije Oldenburg.

Visokoškolsko obrazovanje završio je u Njemačkoj. Pretrpio je poraz tijekom grčko-turskog rata za Kretu 1897. godine i nije uspio ujediniti Kretu s Grčkom 1909. godine, no uspio je vratiti povjerenje naroda za vrijeme balkanskih ratova 1912.-1913. nakon čega je naslijedio svoga oca na grčkom prijestolju.

Kao zet njemačkog cara Vilima II. trudio se zadržati neutralnost Grčke po izbijanju Prvog svijetskog rata (1914.-1918.), premda je grčka vlada podupirala sile Antante. Godine 1917. bio je prisiljen abdicirati s prijestolja u korist mlađeg sina Aleksandra, zbog svojih pronjemačkih stavova i sukoba s grčkom vladom predvođenom premijerom Eleuthériosom Venizélosom, ali nije se odrekao svojih kraljevskih prava.[1]

Poslije smrti kralja Aleksandra i pada premijera Venizélosa s vlasti 1920. godine, plebiscitom je vraćen na kraljevsko prijestolje. Nastavi je antitursku politiku premijera Venizélosa koja je dovela do katastrofalnog poraza u Maloj Aziji 1922. godine zbog čega je po drugi put bio prisiljen odstupiti s prijestolja, ovaj put u korist svog najstarijeg sina Đure II.[2]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]