Križaljka

Ovo je glavno značenje pojma Križaljka. Za druga značenja, pogledajte Križaljka (razdvojba).

Prva poznata tiskana križaljka, djelo Arthura Wynnea, objavljena 21. prosinca 1913.

Križaljka (unakrštaljka) je vrsta slikovno-slovne zagonetke u kojoj se upisuju riječi u predviđene kvadrate na temelju zadanoga opisa, a koje i vodoravno i okomito gledano daju smislenu cjelinu.

Rješavanje križaljki jedna je od najraširenijih igara na svijetu. Prva križaljka pojavila se u Velikoj Britaniji tijekom 20. stoljeća. Bila je općenita, podijeljena poljima i skupinama riječi koje su se međusobno križale okomito i vodoravno. Križaljke su se tiskale u dječjim knjigama i različitim periodičnim izdanjima.

Prvo znano izdanje današnje križaljke osmislio je novinar Arthur Wynne iz Liverpoola. Prva križaljka pojavila se 21. prosinca 1913. godine u nedjeljnom izdanju američkih novina New York World. Wynnova križaljka razlikuje se od današnjih križaljki, jer one u ovom obliku nemaju crna polja. Tijekom ranih dvadesetih godina 20. stoljeća drugi izdavači novina počeli su u svojim izdanjima tiskati križaljke. U ovom razdoblju križaljka je poprimila svoj prepoznatljivi oblik. Deset godina kasnije križaljka je iz SAD-a prešla Atlantik i proširila se Europom.

Prvo pojavljivanje križaljke u britanskim izdanjima bilo je u časopisu Pearson's Magazine u veljači 1922., a prva Timesova križaljka tiskana je 1. veljače 1930. Nikola Faller autor je prve hrvatske križaljke (unakrštaljke), objavljene u Pariškoj modi 1. ožujka 1925.

Britanski sastavljači ubrzo su razvili nove uzorke, koji su bili bitno različiti od američkih. Jedan od njih je i kriptogramna križaljka, koja je postala vrlo popularna. Pravila sastavljanja i rješavanja za kriptogramku dali su A. F. Ritchie i D. S. Macnutt.

Sastavljači križaljki mogu "vidjeti" složene riječi u zadanom liku križaljke i tako stvoriti stotine jedinstvenih umotvorina.

Vrste

Križaljke se razlikuju po načinu postavljanja za rješavanje. Evo nekoliko oblika križaljki:

Standardne križaljke različite po načinu postavke:

• Klasična križaljka – pravokutnog ili rjeđe kvadratnog oblika, s unutarnjim ili vanjskim obrojčenjem, izdvojenih opisa. Pojmovi su obrojčeni u poljima od kojeg kreće pojam ili se doda jedan red i jedna kolona pa se obrojčavanje vrši u crnim poljima.
• Talijanka – crna polja nisu unijeta u dijagram tako da rješavač, pored upisivanja traženih riječi, mora otkriti i ucrtati položaj crnih polja. Opisi se pišu za svaki red i svaku kolonu, razdvojeni crticom a na kraju opisa stoji broj crnih polja u datom redu ili koloni.
• Skandinavka – opisi nisu izdvojeni, već su upisani u samu križaljku na mjestima crnih polja, ili u rubnim opisnim poljima (dodatnom redu i dodatnoj koloni na gornjoj i lijevoj strani dijagrama. Ova križaljka je najpopularnija na području Hrvatske i Jugoistočne Europe.
• Švicarska križaljka – umjesto crnih polja, riječi unutar lika se razdvajaju „prečkama“, (debelim crnim linijama), pa su tako iskorišteni svi kvadratići unutar lika.
• Slogovna križaljka – u ćelije lika se upisuju slogovi, a ne pojedinačna slova.

Križaljke bez opisa, za njihovo rješavanje nije potrebito znanje:

• Brojčana – ova križaljka nema opise, a sva polja su numerirana. U križaljku se upisuje jedan ili dva osnovna pojma i slova u tim riječima se numeriraju, odnosno svako slovo dobije svoj broj. Po pravilu da svakom broju odgovara određeno slovo, križaljka se rješava zamjenom svih brojeva odgovarajućim slovima.
• Kriptogramna križaljka – slična je brojčanoj s tim da svakom broju odgovaraju po tri slova, što znači da ne postoji jednoznačan odnos brojeva i slova kao u brojčanoj križaljki. Od ta tri slova dva su unaprijed data, a treće nepoznato se dobiva odgonetanjem osnovnog pojma (ili osnovnih pojmova) križaljke.
• Mozaična križaljka – kod ove križaljke dana su samo rješenja (obično poredana po abecedi), a rješavač mora pronaći njihova mjesta u dijagramu i upisati ih.
• Domino križaljka (slagalica) – križaljka bez opisa u kojoj su zadani kvadratni ili pravokutni isječci ispunjenog lika (slični domino-pločicama), a rješavač mora da ih složi u lik da bi dobio korektnu križaljku.

Postoje i drugi načini postavljanja križaljki kako bi se otežalo ili usporilo njihovo rješavanje. Primjerice, kombinirani način: za vodoravne pojmove nudi se opis kao kod klasične, a za okomite popis riječi poredan po abecedi ili dužini kao kod mozaične križaljke. Drugi primjer su takozvane „kaos-križaljke” kod koje su opisi samo nabrojani, bez numeriranja, tako da rješavač ne samo da mora znati pojam koji je opisan, nego mora i pronaći njegovo mjesto u liku križaljke.