Prijeđi na sadržaj

Kristijan Milić

Izvor: Wikipedija

Kristijan Milić (Zagreb, 25. prosinca 1969.)[1] je hrvatski redatelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

"Sa 17 godina sam gledao 'Taksista' i shvatio što želim u životu."[2] Trebalo je neko vrijeme da se želja iz 17-te godine ostvari, Milić 1993. godine počinje raditi kao scenski radnik i rasvjetljivač.[1] Sljedeće, 1994. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti, gdje je 2001. godine diplomirao. Ono što je želio raditi od 17-e godine započeo je 2000., prvo kao redatelj reklama i glazbenih spotova. Nakon toga režirao je nekoliko kratkometražnih filmova među kojima Netrpeljivost (1995.), Backwoods (1998.), Dosada (1998.) i Sigurna kuća (2002.) - dio dvodijelnog omnibusa "24 sata", dobitnika Nagrade za najbolji debitantski film na Festivalu igranog filma u Puli 2002. godine.[3] Široj publici Milić je poznatiji po dva ratna filma koja su oba u Puli nagrađena s 8 zlatnih arena, Živi i mrtvi iz 2007. godine i Broj 55 iz 2014. godine. Željko Luketić hvali Milića ovako: "Radeći prema knjizi i scenariju Josipa Mlakića, Milić je na ovaj set pun ‘mrtvih Bošnjaka’ doveden kao iznajmljeni redatelj, a sudeći prema viđenom, nije tamo zalutao, niti ga je prst sudbine iznevjerio. “Živi i mrtvi” baš i jesu savršen materijal za nekoga tko među uzore stavlja Sama Peckinpaha i Waltera Hilla, staru ekipu namrgođenih klasika kojima je nasilje obilježilo stilski gard, čemu Milić u jednoj sekvenci propucavanja glave efektno odaje svoj ‘slow motion’ naklon.",[4] no ništa se manje zvučni filmski uzori ne spominju ni 6 godina poslije: "Prošle godine novine su bile pune “Broja 55”, pa se među ostalim moglo pročitati i kako ste na umu imali Carpentera, Peckinpaha, Hilla... - Carpenter je spomenut jer struktura već na razini scenarija poprilično podsjeća na “Napad na policijsku postaju 13”. Peckinpahov se utjecaj (kao i uvijek) provlači kroz usporene kadrove pucnjave i umiranja, dok na Hillovu nezaobilaznu “Južnjačku utjehu” podsjeća jedna, ovaj put i jedina, šumska sekvenca."[5] Milić je osim filmova, reklama i spotova režirao i TV serije, Počivali u miru (2013.), Larin izbor, Najbolje godine, Hitna 94, Ne daj se Nina.

Nepotpun filmopis

[uredi | uredi kôd]

Filmovi

[uredi | uredi kôd]

TV serije

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b fantastic-zagreb.comArhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  2. vecernji.hr, "I sam sam bio tenkist. Osjećaš se moćno, ali znaš da od tebe može ostati samo mrlja", Robert Bubalo, objavljeno 3. kolovoza 2014., pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  3. havc.hr, pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  4. dnevnikulturni.infoArhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2014. (Wayback Machine), objavljeno 12. veljače 2008., pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  5. slobodnadalmacija.hr, objavljeno 11. ožujka 2014., pristupljeno 6. rujna 2014. godine

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]