Kunduz
Kunduz کندز | |
---|---|
Koordinate: 36°44′N 68°52′E / 36.733°N 68.867°E | |
Država | ![]() |
Pokrajina | Kunduz |
Distrikt | Kunduz |
Visina | 391 m |
Stanovništvo (2012.) | |
- Grad | 304.600 |
Vremenska zona | UTC +4:30 (UTC+4:30) |
- Ljeto (DST) | ne primjenjuje se (UTC+4:30) |
Zemljovid | |
Kunduz je grad u sjevernom Afganistanu, glavni grad provincije Kunduz. Ponekad se piše kao Kundûz, Qonduz, Qondûz, Konduz, Kondûz, Kondoz ili Qhunduz. Grad ima 304 600 stanovnika i peti je najveći grad u Afganistanu.[1] Nalazi se u povjesnom Tokharistanu u regiji Baktriji. Autocestom je povezan s Mazar-e Šarifom na zapadu, Kabulom na jugu i Shir Khan Bandarom na sjeveru. Nadmorska visina na kojoj se nalazi grad iznosi 391 metar.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Kunduz je nalazište antičkog grada Drapsake.U 3. st. bio je centar budističkog učenja i vrlo uspješan. Sve do vremena Timurida u 14. st. nazivao se Walwalij. U 18. i 19. st. bio je glavni grad ponekad neovisnog, ponekad autonomnog Uzbečko - Tadžičkog kanata koji je 1820ih obuhvaćao područje od Khulma do Pamira. Taj kanat je 1859. uništila afganistanska vojska. U 20. st. pod vladavinom Sher Khan Nashira Kunduz postaje jedna od najbogatijih provincija Afganistana. Razlog tome osnutak je Spinzara, kompanije za proizvodnju pamuka.
Demografija[uredi | uredi kôd]
Kunduz ima 304 600 stanovnika. Većinsku etničku grupu čine Paštunci, a manje grupe su Tadžici, Uzbeci, Hazarari i Turkmeni.[2] Arapi koji žive u Kunduzu deklariraju se tako, ali ne govore arapskim, već iranskim jezikom. To deklariranje bazirano je na njihovu plemenskom identitetu i potječe još od seobe Arapa na istok iz Arabije u 7. i 8. st.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2014. Pristupljeno 30. kolovoza 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.nps.edu/Programs/CCS/Kunduz/Kunduz_Executive_2009.pdf
- ↑ Thomas J. Barfield, The Central Asian Arabs of Afghanistan: Pastoral Nomadism in Transition. 1982.