Kurapaty

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grobovi u Kurapatyju

Kurapaty (bjel. Курапаты) je pošumljena oblast u Bjelorusiji nedaleko Minska, u kojoj je ubijen veliki broj ljudi od strane sovjetske tajne policije NKVDa, između 1937. i 1941. godine.

Točan broj žrtava nije poznat, pošto su NKVD arhivi bili dio vojne tajne u Bjelorusiji.[1] Prema različitim izvorima broj osoba koje su nestale u Kurapatyju se procjenjuje do 7 000 (prema bjeloruskom državnom tužitelj Bozeljku),[2] najmanje 30 000 osoba (prema bjeloruskom državnom tužitelju Tarnaŭskom), sve do 100 000 (prema izvorima iz knjige “Belarus”),[1][3] od 102 000 do 250 000 osoba (prema članku Zianona Pazniaka u novinama “Litaratura i mastactva”),[4][5] 250 000 osoba (prema poljskom povjesničaru i profesoru na sveučilištu u Wrocławu Zdzisławu Julianu Winnickom),[6] i više (prema britanskom povjesničaru Normanu Daviesu).[7]

Otkriće i sjećanja[uredi VE | uredi]

Miting u Kurapatyju, 1989.

Grobove je otkrio povjesničar Zianon Praznak a ekshumacija ostataka 1988. je dala dodatni zamah pro-demokracijskim i pro-neovisnim pokretima u Bjelorusiji zadnjih godina Sovjetskog Saveza prije njegovog raspada. Istrage su proveli i sovjetska i bjeloruska vlada, no bile su neuvjerljive o tome je li zločine počinio NKVD-e ili njemački okupatori.

U knjizi 'Kurapaty Put u smrt' tvrdi se poslije obilnih istraživanja da njemačka vojska nije nikad ušla u mjesto tako da nije mogla počiniti zločin. Ove izjave su zasnovane na svjedočanstvima bivših članova NKVD-a i svjedočenjima 55 očevidaca mještana iz lokalnih sela, koji su tvrdili da je NKVD dovozio ljude kamionima i pogubljavao ih imeđu 1937. i 1941. godine.

Predsjednik SAD-a Bill Clinton posjetio je Kurpatysku šumu 1994., došavši u Bjelorusiju zahvaliti se bjeloruskoj vladi zato što je pristala premjestiti nuklearno oružje u Rusiju.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Памяць і забыцьцё Курапатаў // RFE/RL, 28.10.2009
  2. Пресс-релиз Беларусского Хельсинкского комитета №19 от 27.10.98 г.
  3. Даведнік «Беларусь». — Мн.: «Беларуская энцыкляпэдыя», 1995.
  4. З. Пазьняк, Я. Шмыгалёў, М. Крывальцэвіч, А. Іоў. Курапаты. — Мн.: Тэхналогія, 1994.
  5. Kurapaty // Zaprudnik, Jan. Historical Dictionary of Belarus. — Lamham. — London: Scarecrow Press, 1998. P. 139.
  6. Zdzisław J. Winnicki. Szkice kojdanowskie. — Wrocław: Wydawnictwo GAJT, 2005. ISBN 83-88178-26-1. — С. 77—78.
  7. Norman Davies. Powstanie '44. — Kraków: Wydawnictwo Znak, 2004. ISBN 83-240-0459-9. — С. 195