Vidi kôd stranice Károly Khuen-Héderváry

{{Infookvir političar
|ime=Dragutin Khuen-Héderváry
|datum rođenja=[[23. svibnja]] [[1849.]]
|mjesto rođenja=[[Jaseník]], [[Češka]]
|datum smrti=[[16. veljače]] [[1918.]]
|mjesto smrti=[[Budimpešta]], [[Mađarska]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika=Khuen-Héderváry Károly.jpg
|veličina=
|opis slike=
|potpredsjednik=
|potpredsjednik2=
|potpredsjednik3=
|potpredsjednik4=
|potpredsjednik5=
|potpremijer=
|potpremijer2=
|potpremijer3=
|potpremijer4=
|potpremijer5=
|zamjenik=[[Dane Stanković]]<br>[[Svetislav Šumanović]]
|zamjenik2=
|zamjenik3=
|zamjenik4=
|zamjenik5=
|stranka=Liberalna straka
|supruga=
|suprug=
|položaj=[[Hrvatski ban|ban]] [[Trojednica|Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]
|čin2=[[Kraljevina Ugarska|ugarski premijer]]
|čin3=[[Kraljevina Ugarska|ugarski premijer]]
|čin4=
|čin5=
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik=[[Teodor Pejačević]]
|prethodnik=<small>[[Hermann Ramberg]] (v. d.)</small><br>[[Ladislav Pejačević]]
|nasljednik2=[[István Tisza]]
|prethodnik2=[[Kálmán Széll]]
|nasljednik3=[[László Lukács]]
|prethodnik3=[[Sándor Wekerle]]
|nasljednik4=
|prethodnik4=
|nasljednik5=
|prethodnik5=
|predsjednik=
|predsjednik3=
|predsjednik4=
|predsjednik5=
|premijer=
|premijer2=
|premijer3=
|premijer4=
|premijer5=
|mandat_start=[[4. prosinca]] [[1883.]]
|mandat_kraj=[[27. lipnja]] [[1903.]]
|mandat_start2=[[27. lipnja]] [[1903.]]
|mandat_kraj2=[[3. studenog]] [[1903.]]
|mandat_start3=[[17. siječnja]] [[1910.]]
|mandat_kraj3=[[22. travnja]] [[1912.]]
|mandat_start4=
|mandat_kraj4=
|mandat_start5=
|mandat_kraj5=
}}
Ban grof '''Károly Khuen-Héderváry de Hédervár''' ([[23. svibnja]] [[1849.]] – [[16. veljače]] [[1918.]]) [[Mađarska|mađarski]] je političar koji je bio hrvatski [[ban]] i dvaput [[Kraljevina Ugarska|ugarski]] premijer prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].

== Podrijetlo ==

Károly (Dragutin) Khuen Belási rođen je 23. svibnja 1849. godine u [[Grafenberg]]u kraj Freiwaldaua (današnji [[Jeseník]] u [[Češka|Češkoj]]) kao prvo od ukupno sedmero djece grofa ''Antona III. Khuen Belásija'' i barunice ''Angelice Izdenczy de Monostor''. Školovao se privatno na obiteljskom imanju u Nuštru, a posljednji razred gimnazije završio u liceju u Pečuhu. Studij prava započeo u Zagrebu i okončao u Požunu. Naslov ''Héderváry'' i posjede [[Ozora]], [[Tamási]] i [[Hédervár]] nasljeđuje [[1873.]] nakon smrti svog daljnjeg rođaka po majci, grofa Hédera.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=204 Hrvatski biografski leksikon]</ref>

== Javna djelatnost ==

Svoju javnu i političku djelatnost započinje [[1875.]] godine kao član skupštine okruga Siget. Tu dužnost je obnašao do [[1881.]] godine kada postaje veliki župan u [[Győr]]u. Pristaje uz politiku mađarskog presizanja za hrvatskim teritorijem (tzv. [[mađaroni|mađaronsku]] politiku kojoj je bio cilj pretvoriti Hrvatsku u mađarsku pokrajinu i tako stvoriti [[Velika Mađarska|Veliku Mađarsku]] od [[Karpati|Karpata]] do [[Jadransko more|Jadrana]]). Ubrzo postiže veliki ugled pred mađarskim plemstvom i stječe naklonost i povjerenje cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] 

== Banovanje ==

Khuen Héderváry stupa na bansku stolicu [[1883.]] zbog mnogih nemira i nereda koji su izbili zbog mađarskog nepoštovanja [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] (počeli su se postavljati dvojezični grbovi na javnim zgradama i mađarski jezik je neslužbeno uveden u javne službe, odnosno činovnici su se morali obavezno znati služiti mađarskim jezikom). Franjo Josip I. postavlja ga na mjesto hrvatskog bana kako bi obuzdao hrvatski sve jači otpor dualizmu uspostavljenom [[1867.]] godine Austro - Ugarskom nagodbom (prema Nagodbi monarhija je podijeljena na dva dijela: na austrijski i ugarski) i tako očuvao Austrijsku prevlast i sačuvao Carstvo od mogućeg raspada. 

Nepunih 20 godina Khuenova banovanja često se nazivaju »khuenovština.« Riječ je o načinu vladavine koju obilježavaju politička samovolja i nasilje. Prema nekim povjesničarima, dolaskom Khuena Héderváryja na mjesto bana nastupilo je jedno od najmračnijih razdoblja u hrvatskoj povijesti. Osnovna Khuenova zadaća bila je provođenje politike sukladne zahtjevima cara i kralja Franje Josipa koji nije želio dirati u dualističko uređenu Austro-Ugarsku Monarhiju. Hédérvary je stoga dosljedno [[Hrvati]]ma onemogućavao postizanje veće samostalnosti. Svoj je utjecaj nad hrvatskom politikom ostvario uz pomoć unitarističke [[Narodna stranka|Narodne stranke]] uz čiju je pomoć stekao većinu u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] na izborima [[1884.]] Kao pomagače u svojim nastojanjima da održi svoju političku premoć, kao saveznike angažirao je [[Srbi|Srbe]] u Hrvatskoj. Svojim savezicima davao je ekonomske i političke povlastice. Godine [[1884.]] dolazi do izglašavanja [[Srpski zakoni|Srpskih zakona]] koje se upotpunjavaju [[1887.]] u kojem pravoslavna crkva na području Banovine Hrvatske dobiva pravno na samostalno školstvo.

=== Preuređivanje hrvatskog pravnog sustava ===

Od [[1885.]] pa do [[1887.]] preuredio je hrvatsko sudstvo i upravu stavljajući ih pod veći utjecaj bana. Znatno je sužena sloboda javnog izražavanja. Godine [[1886.]] na njegovu inicijativu potvrđen je zakon kojim se je izvršila reorganizacija [[županija]] (''Zakon o ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih''). Prema tom zakonu Hrvatska je podijeljena na 8 županija, na čelu svake od njih bio je [[župan]] koji je imao velike ovlasti. Time je Khuen želio učvrstiti svoju vlast i kontrolu nad zemljom. Nakon dvije godine, [[1888.]], potvrdio je novi izborni zakon kojim je pravo glasa imalo samo dva posto najbogatijeg stanovništva. Žene nisu imale pravo glasa, a pravo glasa određivalo se imovinskim i poreznim cenzusom. Omogućeno je pravo glasovanja stranim činovnicima koji su radili u državnim institucijama. Na izborima je pod maskom »održavanja reda i mira« vladalo ozračje stalnoga pritiska, a vlasti se nisu ustručavale koristiti silu tako da je dolazilo i do ubojstava. Tako je u [[Bošnjaci (Vukovarsko-srijemska županija)|Bošnjacima]] na [[Krvavi izbori u Bošnjacima 1897. godine|dan izbora 1897. godine]] ubijeno 8, a ranjeno 80 osoba.

Pokušao je izbrisati hrvatsko ime te je poticao korištenje pokrajinskih nazivlja (poput slavonskog imena) kako bi umanjio nacionalnu svijest i pojam Hrvat pripisao nečemu što je »pokrajinsko«.

=== Obrazovanje i kultura ===
[[Datoteka:A zágrábi horvát nemzeti szinház zárkövének letétele 1895.png|200px|minijatura|desno|[[Franjo Josip I]]. označava kraj radova na zgradi HNK u Zagrebu, 14. listopada 1895. ]]
Na području školstva nije bilo ništa bolje nego kao na političkom planu. Vršio je pritisak na tadašnju [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti]] i [[Sveučilište u Zagrebu]] te otežavao njihov rad. Naposljetku je [[1894.]] godine uveo [[mađarski jezik]] kao obavezni predmet u svim realnim gimnazijama i dao mogućnost za osnivanjem mađarskih škola. Takva odredba potpomagala je mađarizaciju stanovništva koju je on nasilno provodio. Otkada je došao na vlast, pokušavao je na sve moguće načine onemogućiti gradnju nove zgrade Zemaljskog kazališta u Zagrebu. Doveo je u pitanje lokaciju buduće zgrade (predlagao je zemljište do glavnog kolodvora) i načina financiranja. Usprkos tim svojim početnim stavovima, uvidio je kako bi gradnjom kazališta pokazao caru da su nacionalne »strasti« u Hrvatskoj splasnule i da je zemlju smirio. Zbog toga je [[5. siječnja]] [[1894.]] godine sklopio ugovor s tvrtkom Helmer i Fellner iz Beča o izgradnji nove kazališne zgrade, te je čak odredio bolju lokaciju u odnosu na onu koju je zahtijevalo gradsko poglavarstvo (oni su htjeli zgradu smjestiti u Ilicu, a Khuen ju je smjestio u sam centar grada).
 
Na samo otvaranje nove zgrade [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta]], [[14. listopada]] [[1895.]], pozvao je Franju Josipa I. Na taj dan skupina studenata i učenika održali su protumađarske [[prosvjed]]e i pred carem su [[Spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 16. listopada 1895.|spalili mađarsku zastavu]] ispod Jelačićeva spomenika. Demonstracija je nasilno ugušena, a studenti su izbačeni iz škola. Tada je car mogao vidjeti kako je Hrvatska još daleko od smirivanja.

=== Gospodarstvo ===

Bez obzira na Khuenovu strahovladu, gospodarstvo u Hrvatskoj doživljava blagi rast. Osnivaju se banke, osiguravajuća društva, poljoprivredna udruženja. Razvija se industrija: osnivaju se razne tvornice  (npr. tvornica kave Franck, tvornica za proizvodnju žigica [[Drava tvornica žigica|Drava]] - Osijek, i mnoge druge). Povećanjem poljoprivredne proizvodnje osnivaju se parni mlinovi (jedan je osnovao čak i Khuenov brat Heinrich II. Jakob – Hinko u Nuštru), pivovare, tkaonice. Polako se pokreće i elektrifikacija Hrvatske (veća mjesta dobivaju javnu rasvjetu, a javne i gospodarske zgrade osvjetljenje kako bi mogle raditi i noću). Počinje i nagli razvoj željeznica. Uz pomoć Hipotekarne banke osnovane [[1893.]] godine u Zagrebu, Khuen potiče gradnju željeznica pod okriljem Mađarske državne željeznice i tako popularizira parolu: "Čije su željeznice, njegova je i zemlja!"

U Hrvatskoj se stvaralo nezadovoljstvo financijskom ovisnošću Hrvatske o Ugarskoj, tražila se financijska samostalnost, a kada je Ugarski sabor [[1903.]] godine odbio zahtjev za poboljšanje financijskih uvjeta u Hrvatskoj, u [[Zagreb]]u se organizirala javna skupština. U drugim hrvatskim gradovima također su se zakazale javne skupštine, ali ih je Khuen zabranio. Izbili su prosvjedi protiv takve odluke u [[Osijek]]u, Zagrebu i drugim gradovima gdje su bile zakazane. Posljedica nemira koji su zahvatili čitavu bansku Hrvatsku, bilo je uvođenje [[Prijeki sud|prijekog suda]] i prepuni zatvori hrvatskih prosvjednika.

=== Neredi ===
{{glavni|Narodni pokret 1903. godine}}

Zbog sve većeg pritiska Mađara na hrvatski narod i [[dekroatizacija|postavljanja mađarskih zastava]] i grbova na mađarskom jeziku na željezničke postaje, [[1903.]] godine izbija niz nereda diljem zemlje. Najkrvaviji je bio onaj u [[Zaprešić]]u koji je završio pucanjem oružnika na seljake koji su nezadovoljni vlašću i banovim ponašanjem spalili mađarsku zastavu i porazbijali sve prozore na zgradi postaje.

== Ugarski premijer ==
===Prvi mandat ===

Uvidjevši da Khuen Héderváry nema više nikakvog utjecaja u Hrvatskoj, car ga smjenjuje s dužnosti nakon 20 godina banovanja i postavlja ga [[23. lipnja]] [[1903.]] na mjesto ugarskog ministra-predsjednika (premijera).

=== Drugi mandat ===
Tu dužnost obnašao je do [[1910.]] godine kada se povlači iz političkog života.

== Kasniji život ==
Umro je [[16. veljače]] [[1918.]] godine u [[Budimpešta|Budimpešti]], osamljen i ostavljen od svog naroda i političara koji su ga nekada snažno podupirali.

== Nasljeđe ==

Premda nije bio omiljen kao hrvatski ban, osobito zbog nastojanja oko [[mađarizacija|mađarizacije]] Hrvatske, koja je pak dovela do jačanja hrvatske nacionalne svijesti, Károly Khuen Héderváry zaslužan je i za niz pozitivnih pomaka koji su doveli do razvoja gospodarstva, prometa, unapređenja kulturnog života. Dio hrvatske povijesti je također [[Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju|vritnjak]] koji je ban dobio na sjednici Sabora od [[5. listopada]] [[1885.]] od zastupnika Josipa Gržanića,<ref>[[Mirjana Gross|Gross, Mirjana]]: Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret, Golden marketing, Zagreb, 2000., str. 492</ref> koja se činjenica u to vrijeme zataškavala lažnim svjedočenjima, brisanjem iz zapisnika i sudskim progonom Gržanića, [[David Starčević|Davida Starčevića]] i [[Eugen Kumičić|Eugena Kumičića]] (koji je vikao prema galerijama "Narode! Tat je izbačen").<ref>Gross, Mirjana: Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret, Golden marketing, Zagreb, 2000., str. 498</ref> 18. prosinca 1885. David Starčević i Josip Gržanić osuđeni su na tri godine tamnice, Kumičić je oslobođen. [[Stol sedmorice]] ukinuo je presudu prvostupanjskog suda i skratio kaznu na pet mjeseci.<ref>Gross, Mirjana: Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret, Golden marketing, Zagreb, 2000., str. 500</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}
*[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=204 Hrvatski biografski leksikon]

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.dnevno.hr/ekalendar/na_danasnji_dan/kako_je_ban_khuen_dobio_udarac_nogom_u_straznjicu__1907/1141965.html Dnevno.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140822151247/http://www.dnevno.hr/ekalendar/na_danasnji_dan/kako_je_ban_khuen_dobio_udarac_nogom_u_straznjicu__1907/1141965.html |date=22. kolovoza 2014. }} Kako je ban Khuen dobio udarac nogom u stražnjicu, 28. listopada 2012.
*[http://izdrugogkuta.wordpress.com/2009/06/25/khuen-hedervary-%E2%80%93-hrvatozder-ili-patriot/ Iz drugog kuta]

{{s-start}}
{{s-bef|before=[[Ladislav Pejačević]]}}
{{s-ttl|title=[[Ban|hrvatski ban]]|years=1833. – 1903.}}
{{s-aft|after=[[Teodor Pejačević]]}}
{{s-end}}

{{GLAVNIRASPORED:Khuen-Héderváry, Károly}}
[[Kategorija:Predsjednici mađarske vlade]]
[[Kategorija:Mađarski grofovi]]
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija]]
[[Kategorija:Političari do 1914.]]
[[Kategorija:Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministri bez lisnice]]
[[Kategorija:Vitezovi Zlatnoga runa]]
[[Kategorija:Mađarsko plemstvo]]