Leonid Kravčuk

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Leonid Makarovyč Kravčuk
Леонід Макарович Кравчук
Leonid Kravčuk

Leonid Kravčuk 2013. godine

1. predsjednik Republike Ukrajine
trajanje službe
24. kolovoza 1991. – 19. srpnja 1994.
Prethodnik ured osnovan
Nasljednik Leonid Kučma
9. predsjednik Vrhovne Rade
trajanje službe
23. srpnja 1990. – 5. prosinca 1991.
Prethodnik  Volodimir Ivaško
Nasljednik Ivan Pljušč
Rođenje 10. siječnja 1934.
Politička stranka Komunistička partija Sovjetskog Saveza (1958. - 1991.)
Nestranački (1991. - 1994., dok je predsjednik)
Socijaldemokratska partija Ukrajine (1994. - 2009.)

Leonid Makarovyč Kravčuk (ukr. Леонід Макарович Кравчук), (Veliki Žitin, 10. siječnja 1934.) prvi je predsjednik neovisne Ukrajine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Leonid Kravčuk rođen je 1934. godine u selu Veliki Žitin u seljačkoj obitelji. To je područje tada bilo dio Poljske, a nakon Drugog svjetskog rata je priključeno Ukrajinskoj SSR. Član Komunističke partije Sovjetskog Saveza postao je 1958. godine, a radio je u Agitpropu. Član Politbiroa KP Ukrajine postao je 1989. godine, a 23. srpnja 1990. godine izabran za predsjednika Verhovne Rade, čime je postao najutjecajniji ukrajinski političar.

Nakon neuspjelog Lipanjskog puča u Moskvi 1991. godine, Kravčuk je napustio članstvo u KPSS i proglasio Ukrajinu neovisnom od Sovjetskog Saveza. Bio je izabran za prvog predsjednika neovisne Ukrajine na predsjedničkim izborima u prosincu 1991. godine.

Predsjedništvo[uredi VE | uredi]

Svoju je političku karijeru jačao izbjegavajući sukobe, a odlikovao se lukavošću i diplomatskim pristupom. Kravčuk je tokom svog mandata okrenuo Ukrajinu prema Zapadu i bio jedan od rijetkih vođa u svijetu koji je svoju zemlju očistio od nuklearnog naoružanja. Nije uspio da se obračuna s korupcijom, koja je bila uzrok loše provedenoj privatizaciji državnog vlasništva. Inflacija je u zemlji dostigla astronomske visine između 1992. i 1994. godine, penjući se na tisuće postotaka.

Najveći promašaj tijekom Kravčukovog mandata bila je propast Crnomorske parobrodske kompanije iz Odese, dotada najveće trgovačke flote na svijetu. Tvrtka je tajno prodana u bescjenje stranim tvrtkama za sitan novac. Stotine mornara nisu primili plaće i ostali živjeti na brodovima diljem svijeta nekoliko narednih godina. Kravčukov sin bio je optužen da je sudjelovao u malverzacijama oko prodaje tvrtke.

Šokirani propašću privrede i rastom napetosti s Rusijom, ukrajinski birači su na predsedničkim izborima 1994. godine izabrali Leonida Kučmu, koji je obećao obračun s korupcijom, obnovu gospodarstva i veću suradnju s Rusijom.

Postpredsjednička karijera[uredi VE | uredi]

Nakon poraza na izborima, Kravčuk se povezao s nekoliko ukrajinskih oligarha i s njima osnovao Socijaldemokratsku partiju Ukrajine (ujedinjenu). Na predsjedničkim izborima 2004. godine, Kravčuk je dao podršku Viktoru Janukoviču[1]. U intervjuu 2009. godine je izjavio da napušta politiku[2][3]. Na predsjedničkim izborima 2010. je dao podršku Juliji Timošenko, okrenuvši se od Janukoviča[4].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Viktor Medvedchuk’s Crisis, Ukrainska Pravda (26. lipnja 2007.)
  2. Kravčuk napustio SDP(u) (ukrajinski)
  3. Kravchuk leaves Social Democratic Party of Ukraine (united), Interfax-Ukraine (25. rujna 2009.)
  4. (rus.) Kravčuk stal doverennыm licom Timošenko na prezidentskih vыborah, Focus (21. listopada 2009.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Leonid Kravchuk