Lepa Lukić
| Lepa Lukić | |
|---|---|
 | |
| Ime u rodnom listu | Lepava Mušović |
| Rođen/a | 13. siječnja 1940. |
| Žanr/ovi | narodna glazba |
| Zanimanje | pjevačica |
Lepa Lukić, pravoga imena Lepava Mušović, (Miločaj kraj Kraljeva, 13. siječnja 1940.), je srpska pjevačica narodne glazbe. Bila je jedan od najpopularnijih i najtiražnijih pjevača u SFRJ i SRJ, sa Zoricom Brunclik, Lepom Brenom, Šabanom Šaulićem i Miroslavom Ilićem. Pjevačku karijeru počela je snimanjem dueta i singl ploča (1965.), pjevajući s Gvozdenom Radičevićem, Mićom Stojanovićem i Mirom Vasiljević. U orbitu do tada neviđene popularnosti vinula se pjesmom "Od izvora dva putića" Petra Tanasijevića (1932. – 2016.) 1966. godine, koji je, kao skladatelj, autor svih njezinih kasnijih hitova (Pevam i tugujem, Oj, meseče zvezdo sjajna). Na prvom Festivalu narodne glazbe "Ilidža" u Sarajevu,1969. godine, pobijedila je pjesmom "Oplakana ljubav". Ogledala se i kao glumica u filmovima "I Bog stvori kafansku pevačicu" 1972. i "Paja i Jare" 1973. godine, te jednoj epizodi TV serije "Kamiondžije" 1972. godine. Snimila je brojne trajne snimke izvornih narodnih pjesama. Velike diskografske uspjehe ostvarila je i pjesmama drugih autora : "Sine, sine moj" Radojke Živković, "Izvini, ali mnogo mi je žao" Larija Nanosa (1978.), a najveći "Srce je moje violina" Miše Markovića 1989. godine. Kao pjevačicu karakterizira ju ljepota mezzosopranskoga glasa, lakoća pjevanja, nepogrešiva intonacija i veliki broj glazbeno-pjevačkih ukrasa. Više od 50 godina zanimljiva je publici i medijima, koji su joj nadjenuli titulu "kraljica narodne muzike". Tri puta se udavala, nema djece, a kao korisnica nacionalne mirovine živi u naselju Žarkovo u Beogradu. Pjevački je aktivna i 2021. snimila je dvije nove pjesme "Oči" Gorana Ratkovića Raleta i "Boginja" Dragana Stefanovića.
