Lielupe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lielupe
Lielupe river at Jelgava by Igors Jefimovs.jpg
Lielupe u blizini Jelgave.
Duljina 119 km
Prosječni istjek 106 m3/s
Površina porječja 17.600 km2
Izvor Flag of Latvia.svg Bauska
Države Flag of Latvia.svg Latvija, Flag of Lithuania.svg Litva
Gradovi Flag of Latvia.svg Jelgava, Jūrmala, Riga
Slijev baltički
Ulijeva se u Riški zaljevBaltičko more
Fluss-lv-Lielupe.png
Tok rijeke u Latviji.

Lielupe (u latvijskoj transliteraciji: Velika rijeka, njem. Kurländische Aa) je rijeka u središnoj Latviji. Dužina rijeke iznosi 119 kilometara (310 kilometara ako se uključi tok rijeke Nemunėlis), a površina porječja 17.600 četvornih kilometara.[1] Prosječni istjek rijeke iznosi 106 kubnih metara u sekundi, iako je najveći (maksimalni) istjek od 1.380 m³/s izmjeren tijekom poplavnih razdoblja.

Fizička geografija[uredi VE | uredi]

Lielupe kod mjesta Mežotne.
Veći dio rijeke se ulijeva u Baltičko more, dok se jedan manji dio odvaja i ulijeva u Zapadnu Dvinu .

Lielupe nema pravi riječni izvor, već nastaje spajanjem rijeka Nemunėlis i Mūše u blizini grada Bauske. U gornjem toku rijeka teče dolomintnom podlogom stvarajući riječnu dolinu nanošenjem skupljenog materijala. Srednji tok rijeke započinje oko mjesta Mežotne, gdje se počnje širiti i stvarati meandre čime povećava svoju dubina. Na područje povijesne pokrajine Semigallie rijeka nastavlja širiti svoj tok, jer nema značajnijih prirodnih prepreka na putu. Time mijenja i reljef okolnog prostora na kojem su se razvile močvare sa šumama trstike, rogoza i riječnih trava (vodena kuga, vodeni žabnjak, lopoč, lokvanj). U svom srednjem toku, zbog jačanja bočne erozije, rijeka stvara potkovasta jezera zvana i mrtvaje te usporava brzinu svoga toka.

U svom donjem toku rijeka počinje teći paralelno sa smjerom pružanja Riškog zaljeva, a kod grada Jūrmale je od Baltičkog mora udaljena svega 27 kilometara.[2] Veći dio rijeke se ulijeva u Baltičko more, dok se jedan manji dio odvaja i ulijeva u Zapadnu Dvinu (Daugavu). Današnje ušće rijeke formirano je oko 1755. godine, a do tada je Lielupa bila mali kanal koji je spajao Riški zaljev i Rigu.

Oko 50-55% vode rijeka dobiva iz otopljenog leda i snijega, pa ima snježno-kišni riječni režim sličan kao hrvatska rijeka Drava, koji ovisi o otapanju snijega u višim područjima.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.) Hidrografija latvijskog dijela rijeke, Mrežne stranice FAO-a, pristupljeno 23. ožujka 2016.
  2. (let.) Lielupe - Bauskas, Jelgavas, Rīgas raj, copeslapa.lv, pristzpljeno 23. ožujka 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]