Lijanovići

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lijanovići
Vrsta d. o. o.
Osnovana 1983.
Osnivač(i) Stipe Ivanković Lijan
Sjedište Visoka Glavica b. b.
Sjedište Široki BrijegBosna i Hercegovina
Vlasnik Stipe Ivanković Lijan
Slogan Domaće je najbolje.
Web stranica http://www.lijanovici.com/ee/

"Lijanovići" d. o. o. je bosanskohercegovačka tvrtka koja se bavi preradom mesa.

Povijest[uredi VE | uredi]

Osnivanje[uredi VE | uredi]

Kompaniju "Lijanovići" d. o. o. osnovao je Stipe Ivanković Lijan 1981. u Širokom Brijegu. Bila je među prvim privatnim mesnim industrijama u SR BiH. Lijan je 1983. zajedno sa sinovima Slavom, Mladenom, Jozom i Jerkom otvorio prvu mesnicu u Širokom Brijegu, a iduće godine i u Mostaru.[1] U vrijeme socijalizma, privatna poduzeća mogla su zaposliti najviše pet radnika, pa je Lijan zaposlio svoja četiri sina.[2] Do kraja 1980-ih kompanija se proširila te je uzela u zakup Mesnu industriju Mostar, a meso iz Mostara izvoženo je u SR Hrvatsku i SR Srbiju te po čitavoj SR BiH.[1]

Rat u BiH[uredi VE | uredi]

Krajem 1980-ih, nakon nemogućnosti dogovora oko stvaranja mještovitog poduzeća s Mesnom industrijom Mostar, Lijanovići su donijeli odluku o izgradnji najsuvremenije mesne industrije u regiji, što je kasnije i ostvareno. Izbijanjem agresije na Hrvatsku 1991. i rata u BiH 1992., usporena je izgradnja mesne industrije.[1] Kompanija Lijanovići imala je ugovor s Hrvatskim vijećem obrane prema kojem je HVO opskrbljivala mesom.[2] Nova mesna industrija djelomično je puštena u rad 1993. za proizvodnju mesa.[1]

Nakon Operacije Oluje i ulaska Hrvatske vojske i HVO-a 1995. na okupirana područja općina Drvar, Kupres, Glamoč i Grahovo, veliki broj Srba povukao se prema Republici Srpskoj, ostavljajući iza sebe stoku. Sva stoka je dekretom vojnog i političkog čelništva HVO deportirana u Široki Brijeg u kompaniju Lijanovići.[3] Iste godine u rad je pušten i drugi dio koji se bavio preradom mesa. Djelatnost kompanije se postepeno oporavljala, pa je tada u rad puštena najsuvremenija klaonica i pogon za preradu mesa.[1]

Nakon rata[uredi VE | uredi]

Lijanovići su 1995., napravili i prvi vlastiti proizvod - Pili kobasicu, namijenjenu prvenstveno djeci. Od prve kobasice pa sve do danas Lijanovići su lansirali više od stotinu proizvoda i na taj način kompletirali svoju paletu. Početkom 1999. donesena je odluka o uvođenju integriranog sustava kvalitete (ISO 9001 i HACCP).

Krajem 1999. godine je izvršena certifikacija. Iste godine rukovodstvo tvrtke Lijanovići dobilo je poziv od BID-a, krovne poslovne institucije današnjice, da dođe u Ženevu na dodjelu Zlatne zvijezde međunarodne kvalitete, godinu poslije, u New Yorku, ista ta organizacija sa sjedištem u glavnom gradu Španjolske - Madridu, Lijanovićima je dodijelila Platinastu zvijezdu međunarodne kvalitete, jednu od četiri, koliko ih je ukupno dodijeljeno u cijelom svijetu. Također su dobivali razna priznanja na sajmovima.

Proizvodi marke Lijanovići danas su zastupljeni u više zemalja: BiH, Hrvatska, Makedonija, Albanija, Srbija i Crna Gora.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Povijest tvrtke. Lijanovići d. o. o. Pristupljeno 16. prosinca 2014.
  2. 2,0 2,1 Stipe Ivanković Lijan. Večernji list. Pristupljeno 16. prosinca 2014.
  3. Bombom za boljitak: Od seoskih prevaranata do državnih terorista. Dnevnik.ba, 17. kolovoza 2011. Pristupljeno 16. prosinca 2014.