Lijepa sela lijepo gore

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Lijepa sela lijepo gore
Naslov izvornika Lepa sela lepo gore
Redatelj Srđan Dragojević
Producent Radio televizija Srbije
Scenarist Vanja Bulić
Glavne uloge Milorad Mandić
Nikola Kojo
Nikola Pejaković
Petar Božović
Dragan Bjelogrlić
Dragan Maksimović
Dragan Petrović
Bata Živojinović
Glazba Aleksandar Habić
Godina izdanja 1996.
Jezik srpski
Žanr drama
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Lijepa sela lijepo gore je srpski film Srđana Dragojevića snimljen 1996. godine. Film je ispiriran istinitim događajem, pričom o sedam srpskih vojnika drinskog korpusa zatočeno devet dana u 97 metara dugom tunelu, Brodar (8km od Višegrada prema Rogatici) kod Međeđe u rujnu 1992. godine. Film je bio srpski kandidat za nagradu Oscar, za najbolji strani film 1996. godine. Smatra se modernim klasikom srpske kinematografije.

Radnja[uredi VE | uredi]

Radnja filma počinje u jednoj beogradskoj vojnoj bolnici gde su smješteni ranjenici rata u Bosni i Hercegovini. U bolnici se filmski junaci sjećaju mladosti i rata. Priča se vrti oko dvojice dečaka, Halila, muslimana, i Milana, Srbina, koji su odrasli zajedno u selu blizu napuštenog tunela. Kao djeca se nisu usudili da ući u tunel, jer su vjerovali da tamo boravi „drekavac“. Dvanaest godina kasnije, tokom rata u Bosni, Milan, zarobljen u tunelu sa svojim suborcima, i Halil, nalaze se na suprotnim stranama, sudbinski srljajući u sukob. Među iscrpjelim srpskim borcima našla se i jedna zalutala američka novinarka.

O likovima[uredi VE | uredi]

  • Milan (Dragan Bjelogrlić) centralni junak priče, mladić rastrzan unutrašnjim sukobima u sebi i državi.
  • Velja (Nikola Kojo): Poznati lopov iz Beograda, koji je najveći dio svog „posla“ obavljao 1980-ih i ranih 1990-ih. Kada je došao vojni poziv za njegovog mlađeg brata, on se predstavio kao brat i umjesto njega otišao u rat. On je dao ime filmu. Nakon što je njegova jedinica spalila selo rekao je: „Lepa sela lepo gore, a ružna ostaju ružna čak i kada gore.“
  • Petar (Profesor) (Dragan Maksimović): Bosanski Srbin, profesor iz Banje Luke po čemu je dobio nadimak. U filmu izgleda da ima nostalgičan osjećaj prema Jugoslaviji. Dok drugi za vrijeme rata pale kuće i sve što u njima nađu, on je više zainteresiran za literaturu pa po kućama koje će kasnije zapaliti prvo pretraži zanimljive knjige. Često čita iz dnevnika koji je našao za vrijeme rata.
  • Brzi (Zoran Cvijanović): Narkoman koji je pod utjecajem droge sa nadvožnjaka upao u kamion JNA koji se kretao ka hrvatskoj granici. Jedini razumije engleski.
  • Viljuška (Milorad Mandić): Srpski četnik i patriot iz Srbije koji je u rat krenuo iz patriotskih razloga te da bi zaštitio svog kuma Lazu. Dobio je nadimak Viljuška zato što oko vrata nosi vilicu. Poznata je njegova rečenica u filmu: „Onomad sam gledao na televizoru... Jel znaš ti, nesrećo, da su Srbi najstariji narod. Dok su Švaba... i Englez... i Amerikanac pre... šesto godina, jeli svinju s rukama, mi (Srbi) smo imali ovo (pokazuje na vilicu). Na srpskom dvoru mi s viljuškom boc, a Švaba s rukama, usta ga jebem!... najstariji.“ U filmu je duhovit i sretan sve dok njegov kum Laza ne premine u napadu Bošnjaka.
  • Laza (Dragan Petrović): Laza je Viljuškin kum. Dok je gledao vijesti o užasima protiv Srba, iznervirao se i otišao kao dobrovoljac u rat.
  • Marko (Marko Kovijanić): Mladić od 18 godina koji očajnički traži poštovanje ostalih članova voda. Najviše cijeni Velju.
  • Gvozden (Bata Živojinović): Vođa voda i profesionalno obučeni časnik JNA. Voli Tita i nedostaje mu Jugoslavija.
  • Učiteljica (Vera Dedović): Lik učiteljice vezuje se za period detinjstva glavnih junaka. Ona je mlada, šarmantna, a vrijeme između dva odmora provodi s poštarom Nazimom na travnjaku u blizini škole.
  • Smatra se za jedini film o ratu koji je sniman u vrijeme tog istog rata, i to u ratnoj zoni.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]