Lisca Bianca

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lisca Bianca
Aeolian Islands map hr.svg
Podatci
Smještaj Tirensko more
Otočna skupina Liparski otoci
Koordinate 38°38′22″N 15°06′51″E / 38.63944°N 15.11417°E / 38.63944; 15.11417
Država Italija
Najviši vrh 33 m
Površina 0,0413 km2
Broj stanovnika 0
Lisca Bianca.jpg

Lisca Bianca je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.

Najbliži veći otok je Panarea, oko 3 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.

Geologija[uredi | uredi kôd]

Lisca Bianca, kao i susjedni otočići Bottaro, Dattilo, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.

Lisca Bianca sastoji se od vulkanskih materijala kao što je ritolit, a svojstvenu bijelu boju duguje kemijskim promjenama zbog već ugaslih kiselih fumarola. U prošlosti se otok koristio i kao kamenolom aluma.[2]:str 134.

Flora i fauna[uredi | uredi kôd]

Na otoku raste endemska eolska kamilica (Anthemis aeolica), s visokim rizikom od izumiranja.[1]:str. 72.-76., 190.

Znanstvenici nisu posve sigurni da je eolska kamilica uistinu zasebna vrsta, možda se radi o morskoj kamilici (Anthemis maritima).

Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na ovom otoku i zato se naziva Podarcis sicula liscabiancae), zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi galeb klaukavac (Larus michahellis). Tu su i kukci iz rodova Messor i Otiorhynchus.[1]:str. 116.-118., 129., 189.

Godine 1991., Lisca Bianca je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašena integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe. [1]:str. 208.

Brodska olupina[uredi | uredi kôd]

U blizini otoka, na morskom dnu, na dubini između 25 i 40 metara, nalazi se olupina britanskog teretnog broda Llanishen, potonulog 1885. godine, čiji su pramčani i krmeni dijelovi još uvijek dobro očuvani. Lisca Bianca je jedini brodolomni otok na Liparskim otocima kojemu posjet, uz mjere opreza, nije zabranjen.[3]:str 129.[1]:str. 204.

Film L'avventura[uredi | uredi kôd]

Lisca Bianca ima sporednu ulogu u filmu Michelangela Antonionija L'avventura (1960.), u kojem Anin lik (kojeg glumi Lea Massari) misteriozno nestaje tijekom zaustavljanja broda na ovom otoku.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
  2. Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.
  3. Mensun Bound, Archeologia marina alle Isole Eolie, Pungitopo, 2004, ISBN 978-88-85328-39-6.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  • Pagina web sul relitto di Lisca Bianca. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2013. Pristupljeno 5. ožujka 2020.