Ljekovita potočarka
| Ljekovita potočarka | |
|---|---|
 Ljekovita potočarka | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Brassicales |
| Porodica: | Brassicaceae |
| Rod: | Nasturtium |
| Vrsta: | N. officinale |
| Dvojno ime | |
| Nasturtium officinale W.T. Aiton, 1812 | |
| Baze podataka | |
Ljekovita potočarka (potočarka, gorušica vodena, dragušac, vodena kreša, lat.: Nasturtium officinale) brzorastuća poluvodena biljka iz porodice Brassicaceae. Biljka je udomaćena u Europi, sjevernoj Africi i Aziji, i jedno je od najstarijih vrsta povrća koje je čovjek koristio (brali su je već stari Grci i Rimljani). Stručak je biljke šupalj i pliva na vodi. Cvjetovi su sitni i bijele boje. Biljka se koristi i u narodnoj medicini. Postoji i više kultiviranih odlika ove biljke. Uzgaja se od 1650. (Njemačka, Erfurt). Kod nas se uzgoj preporuča od 1878. godine.[1] Biljka sadrži više vitamina C od naranče, više kalcija od mlijeka i više željeza od špinata.
Prehrambena vrijednost[uredi | uredi kôd]
Ljekovita potočarka sadrži gorke tvari, tanin, šećer, eterično ulje, rafanol, vitamine A, B1, B2, C i E, mineralne tvari poput željeza, joda, fosfora, kalcija. 100 gr svježeg lista daje 19 kilokalorija – 93,3 % vode, 2,2 gr bjelančevina, 0,3 gr masti, te 3 gr ugljikohidrata. Od minerala sadrži 151 mg kalcija, 54 mg fosfora, 1,7 mg željeza, 52 mg natrija i 282 mg kalija. Od vitamina sadrži 2940 µg beta-karotena, 0,08 mg tiamina (B1), 0,16 mg riboflavin (B2), 0,9 mg niacina i 79 mg vitamina C.[2]
Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi kôd]
Zahvaljujući svojim svojstvima potočarka se naširoko koristi u medicinskoj praksi, propisan je lijek za metaboličke poremećaje, čišćenje i poboljšanje krvi kao i za iskašljavanje te kao diuretičko sredstvo, za groznice i skorbut. Koristi se isključivo svježa biljka.
U narodnoj medicini koristi se kao sedativ kod živčanih bolesti. Sok biljke primjenjuje se izvana kod opeklina, lipoma, bradavica, polipa; iznutra kod bolesti štitne žlijezde, jetre, žučnih i mokraćnih kamenaca, anemije, kožnih bolesti, reumatizma, gihta, diabetes mellitusa .[3] Prema nekim novijim istraživanjima biljka bi mogla biti od pomoći i kod nekih onkoloških oboljenja.[4]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
PFAF database Nasturtium officinale Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. studenoga 2012. (Wayback Machine)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Krempler,P. Povrćarstvo,Zagreb 1878.
- ↑ J. A. Herzog, J. A. Ayensu, E. S. Ayensu: Medicinal Plants of China. Reference Publications Inc. 1985, ISBN 0-917256-20-4.
- ↑ Dudčenko,L.G.,Kozjakov,A.S.,Krivenko,V.V. Prjano aromatičeskie i prjano vkusovie rastenija,Kijev 1989.,str.83
- ↑ https://www.agroportal.hr/najnovije/27326 Pristupljeno 26.03.2021.