Logor Đakovo

Izvor: Wikipedija
Spomenik „Mir na nebu”, autorice Dine Merhav, podignut 2013. u prostoru nekadašnjeg logora Đakovo.

Sabirni logor Đakovo bio je sabirni logor u Đakovu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Osnovan je u napuštenome mlinu „Cereale” koji je bio u vlasništvu Đakovačke nadbiskupije Katoličke crkve. Logor je osnovan 1. prosinca 1941. godine, prvenstveno za židovske žene i djecu, uključujući i srpske djevojke. Logor je bio operativan do zatvaranja 7. srpnja 1942. godine. Oko 3000 žena i djece bilo je pritvoreno i izloženo prebijanju, silovanju, smrtnim bolestima i na njih su puštani psi. Najmanje 650 žena i djece je umrlo u logoru. Tijekom zatvaranja logora, preostali logoraši su prebačeni u druge logore i ubijeni.

Osnivanje[uredi | uredi kôd]

Đakovačka nadbiskupija (biskup Akšamović, kanonik dr. Rogić, ustaša Asandić koji je bio upravnik nekretnina nadbiskupije) nije dala suglasnost za osnivanje logora u svom mlinu tvrdeći da im je mlin potreban.[1] Biskup Anton Akšamović je davao zapovjedi i konkretne zadatke pojedinim svećenicima misionarima za pojedina mjesta u kojima se vršilo pokatoličavanje i denacionalizacija Srba.[2] Unatoč njihovom protivljenju, ustaše su osnovali sabirni logor početkom prosinca 1941. godine,[3] prvenstveno za židovske žene i djecu.[4]

Zatvorenici[uredi | uredi kôd]

U prva dva transporta zatvorenima dovedeno je 1830 židovskih žena i djece i 50 srpskih djevojaka u logor Đakovo, dok je u sljedećem transportu dovedeno oko 1200 žena i djece iz Stare Gradiške 24. veljače 1942. godine.[5]

Jedna petina zatvorenika registrirana je kao žrtve logora, a većina njih je umrla kada su ustaše preuzele potpunu kontrolu nad logorom 29. ožujka 1942. godine.[6][7] Oni su vršili stravičan teror nad logorašima koji su bili premlaćivani, umirali su od bolesti i gladi. Ustaše su bacale mrvice kruha gladnoj djeci i zatim su puštali na njih stražarske pse,[8] dok su djevojke bile silovane i ubijane.[9][10] Više od 516 ili 650[11] ljudi koji su umrli u sabirnom logoru Đakovo sahranjeno je na đakovačkom groblju.[12]

Ustaše su transportirali više stotina ljudi zaraženih tifusom iz Stare Gradiške u logor Đakovo kako bi raširili bolest.[13]

Zatvaranje[uredi | uredi kôd]

Logor je zatvoren u razdoblju od 15. lipnja do 7. srpnja 1942. godine.[14] Zatvaranje je organizirao ustaški poručnik Jozo Matković. Preostali zatvorenici, između 2000 i 3000 židovskih žena i djece, premješteni su u druge logore i zatim ubijeni.[15]

Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Milan Bulajić: Jasenovac: the Jewish Serbian holocaust (the role of the Vatican) in Nazi-Ustasha Croatia (1941-1945), Fund for Genocide Research, 2002 pp. 150
  2. ↑ Milan Basta: Rat je završen 7 dana kasnije, Privredni pregled, 1986 pp. 225
  3. ↑ Colić 1973, str. 384, "Logor u Djakovu osnovan je početkom decembra 1941".
  4. ↑ Jelić-Butić 1977, str. 186, "U prosincu 1941. osnovan je logor u Đakovu, namijenjen prvenstveno židovskim ženama i djeci, kojih je bilo oko 3000.".
  5. ↑ Bulatović 1990, str. 73, "U prva dva transporta stiglo je u logor Đakovo 1830 jevrejskih žena i djece i 50 srpskih djevojaka.".
  6. ↑ Centar 1984, str. 217, "Broj evidentiranih logorskih žrtava sahranjenih na Židovskom groblju u Đakovu iznosio je peti dio od ukupnog broja zatočenih. Uzme li se u obzir da je najveći dio logorašica stradao neposredno nakon što su ustaše preuzeli upravu logora, ...".
  7. ↑ Švob 2004, str. 318, "Mjesec dana nakon dolaska transporta iz Stare Gradiške, 29.3.1942. ustaše preuzimaju logor.".
  8. ↑ Council 1998, str. 69, "Often the children were subjected to whatever cruelty the whim of the Ustashi dictated. In the Djakovo camp, the Ustashi amused themselves by throwing bread crumbs among the starving children and then setting guard dogs on them.".
  9. ↑ Švob 2004, str. 318, "Nastao je strašan teror, premlaćivanje, umiranje od bolesti, izgladnjivanje, napadanje djece psima, prisiljavanje .....".
  10. ↑ Bulajić 2002, str. 174, "The second phase of the Djakovo camp, where after a short while the number of prisoners reached around three thousand, which was far beyond available space, was launched on 24 February 1942, when the Ustasha took full control of the camp. The treatment of prisoners was real hell.".
  11. ↑ ABSEES 1973, str. 267, "JEWS Some 65O women and children, buried in the Djakovo Jewish cemetery, died in the local ustasi concentration camp between December 19^1 and June 19^2, deported there mainly from other towns of Bosnia and Herzegovina.".
  12. ↑ Bulatović 1990, str. 74.
  13. ↑ Arsdale 2006, str. 72, "hundreds of typhus infected inmates from the Stara Gradiska camp were forcibly transported to another camp near Djakovo so as to spread the infection.".
  14. ↑ Goldstein 2001, str. 324, "U razdoblju od 15. lipnja do 7. srpnja 1942. likvidiran je koncentracijski logor u Đakovu". Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGoldstein2001 (pomoć)
  15. ↑ Basta 1986, str. 176, "Posebno ističem da je u početku ljeta izvršena u Jasenovcu likvidacija logora Đakovo. Tom je likvidacijom rukovodio Joso Matković, ustaški poručnik. Kod te likvidacije logora Đakovo računam da je pobijeno oko 2-3 hiljade Židovki i njihove ...".

Literatura[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Logor_Đakovo&oldid=6610686"