Louis Sullivan
| Louis Sullivan | |
|---|---|
| arhitektura industrijske revolucije - moderna arhitektura | |
 Louis Sullivan 1919. god. (detalj slike Franka A. Wernera) | |
| Rođenje | 3. rujna 1856. Boston, Massachusetts, SAD |
| Smrt | 14. travnja 1924. Chicago, Illinois |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura |
| Praksa | MIT, École des Beaux-Arts, Adler & Sullivan |
| Poznata djela | Auditorium Building Guaranty Building Wainwright Building |
| Utjecao | Frank Lloyd Wright, moderna arhitektura |
| Utjecali | renesansna arhitektura, Henry Hobson Richardson |
Louis Henry Sullivan (3. rujna 1856. – 14. travnja 1924.) je bio istaknuti američki arhitekt, dizajner interijera, teoretičar i kritičar koji je djelovao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Poznat i kao „otac nebodera”[1] i „otac modernizma”,[2] Sullivan je najznačajnija osoba čikaške škole arhitekture i uz svog štićenika, Franka Lloyda Wrighta, jedan od najpoznatijih modernih američkih arhitekata.
Sullivanov otac je bio Irac, a majka Švicarka koji su oko 1840. godine emigrirali u SAD i Sullivan je odrastao u South Readingu, danas Wakefield, Massachusetts. U mladosti je proveo mnogo vremena u istraživanju prirode, ali i fascinantne arhitekture u Bostonu. Tako je odlučio upisati srednju inženjersku školu u kojoj je na njega veliki utjecaj imao predavač Moses Woolson. Kako bi što prije upisao studij arhitekture na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) polagao je neke ispite izvanredno i upisao je fakultet kao šesnaestogodišnjak. No, poslije samo jedne godine studija odlazi u Philadelphiju gde je radio kod arhitekta Frank Furnessa.
Godine 1873. Furnessov studio je zadesila velika kriza i Sullivan se preselio u Chicago gde je vladala velika graditeljska groznica nakon velikog požara iz 1871. godine. Radio je za Williama LeBarona Jenneya, koji je prvi izgradio zgradu s čeličnom konstrukcijom. No, poslije godinu dana Sullivan odlazi u Pariz na studij Akademije likovnih umjetnosti (École des Beaux-Arts) gde ga je opčinila Michelangelova umjetnost, ali koju nije želio imitirati nego ostvariti njezinu snagu.
Vraća se u Chicago i radi kao crtač za tvrtku Joseph S. Johnston & John Edelman u kojoj je projektirao interijer zgrade Moody Tabernacle s fresco secco ukrasima. Godine 1879. Sullivan se zaposlio kod Dankmara Adlera, gde je poslije godinu dana postao njegov partner. Oni su zajedno stvorili svoje najznačajnije građevine i ostvarili priznanje kao učitelji arhitekture. Iako su već imali nekoliko izgrađenih zgrada slavu su stekli nerealiziranim projektima od Colorada do Seattlea. Tvrtka Adler & Sullivan je postala poznata po visokim poslovnim zgradama, a Sullivan se smatrao za prvog arhitekta koji je znao potpuno projektirati i realizirati visoke i skupe zgrade pomoću novih čeličnih konstrukcija (nebodere).
God. 1893. je bila godina sudbonosnih slomova u njegovom životu; završio je uspješnu suradnju s Adlerom i izbacio je mladog Wrighta. Uz to ga je napustila i supruga. Sullivan je izgubio narudžbe, posjed, posao i počeo se odavati alkoholu. Svoje posljednje godine je proveo živeći od priloga svojih kolega i umro je siromašan i napušten 1924. godine u jednoj maloj hotelskoj sobici u Chicagu. Sa svojim bivšim štićenikom se pomirio prije smrti, tako da je Frank Lloyd Wright organizirao njegov pokop.
Vrhunski projekt tvrtke Adler & Sullivan je bila zgrada Auditorium bilding iz 1889. godine u Chicagu. Ona je pored kazališta za 3000 posjetitelja bila i hotel, i imala je administrativne prostore, a tu su Adler i Sullivan zauzeli najviši kat za svoj studio. Zbog ove zgrade je Chicago odabran da bude domaćin Svjetske izložbe 1893. godine. Ostale njihove znamenite građevine su bile: Zgrada Wainwright, St. Louis, Missouri (1891.), Zgrada Schiller (kasnije Garrick Building, 1890.) u Chicagu, Zgrada čikaške burze (1894.), Guaranty Building (poznata i kao Prudential Building, Buffalo, New York (1895. – 1896.) i Robna kuća Carson Pirie Scott u Chicagu (1899. – 1904.).
Sullivanove težnje u arhitekturi definira racionalistička krilatica „forma slijedi funkciju” koja će kasnije postati temeljem moderne arhitekture i dizajna u cijelom 20. stoljeću. Njegov cijeli citat glasi:
»To je prožimajući zakon svih organskih i anorganskih stvari,svih fizičkih i metafizičkih stvari,
svih ljudskih i nadljudskih stvari,
svih iskrenih manifestacija svijesti, srca, duše,
da je život prepoznatljiv u svom izražavanju,
- Grobnica Martina Ryersona, groblje Graceland, Chicago, Illinois, 1887.
- Auditorium Building, Chicago, 1889.
- Poslovna zgrada Wainwright Building, St. Louis, Missouri, 1890.
- Mauzolej Wainwright, Chicago, 1892.
- Neboder Guaranty Building Buffalo, Buffalo, New York, 1894. – 1895.
- Robna kuća Carson Pirie Scott, Chicago, 1899.
- Robna kuća Schlesinger & Mayer, Chicago, 1899. – 1904.
- Ruska pravoslavna Crkva sv. Trojstva, Chicago, 1903.
- National Farmer's Bank, Owatonna, Minnesota, 1908.
- Peoples Savings Bank, Cedar Rapids, Iowa, 1912.
- Van Allen Building, Clinton, Iowa, 1914.
- Merchants' National Bank, Grinnell, Iowa, 1914.
- Home Building Association Company, Newark, Ohio, 1914.
- Krause Music Store, Chicago, 1922.
Wainwright building, St. Louis (1890.) 
Mauzolej Wainwright, Chicago (1892.) 
Robna kuća Carson Pirie Scott, Chicago (1899.) 
Crkva sv. Trojstva, Chicago (1903.) 
National Farmer's Bank, Owatonna (1908.)
- ↑ Mervyn D. Kaufman, Father of Skyscrapers: A Biography of Louis Sullivan, Little, Brown and Company, Boston, 1969.
- ↑ Sullivan, Louis Henry, Chambers Biographical Dictionary, Chambers Harrap, London, 2007.
- Richard Nickel, Aaron Siskind, John Vinci and Ward Miller, The Complete Architecture of Adler & Sullivan
- Donald Hoffmann, Frank Lloyd Wright, Louis Sullivan, and the skyscraper, Courier Dover Publications, 1998. ISBN 978-0-486-40209-3
- Louis Sullivan: the Struggle for American Architecture Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. kolovoza 2011. (Wayback Machine), film Marka Richarda Smitha iz 2010.
- Lieber-Meister – The Louis Sullivan Page (engl.)