Frank Lloyd Wright

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Frank Lloyd Wright
historicizam - funkcionalistička arhitektura (organička arhitektura)
Frank Lloyd Wright
Rođenje 8. lipnja 1867.
Richland Center, Wisconsin
Smrt 9. travnja 1959.
Phoenix, Arizona
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Sveučilište Wisconsin–Madison, Adler & Sullivan
Utjecao Ludwig Mies van der Rohe, internacionalni stil
Utjecali kolonijalna arhitektura, Louis Sullivan
Poznata djela Kuća Robie
Fallingwater
Sjedište tvrtke Johnson Wax
Guggenheim muzej u New Yorku
Portal o životopisima

Frank Lloyd Wright (rođen kao Frank Lincoln Wright - Richland Centar, 8. lipnja, 1867. - Phoenix, 9. travnja, 1959.), istaknuti američki arhitekt, dizajner interijera, spisatelj i predavač prve polovice 20. stoljeća. Dizajnirao je više od 1.000 objekata od kojih je izgrađeno skoro 500. U posljednjima je izražavao svoju filozofiju „organičke arhitekture” u kojoj je pokušao ostvariti sklad ljudi s okolišem. Wright je također napisao 20 knjiga i mnoge članke, te je bio popularan predavač u SAD-u i Europi. Već slavan za života, 1991. godine ga je Američki institut arhitekata (American Institute of Architects, AIA) proglasio „najvećim američkim arhitektom svih vremena”[1].

Wrightova kuća u Oak Parku, Illinois (1909.)

Biografija[uredi VE | uredi]

Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1888. u Chicago i stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louis Sullivana.

Robie kuća, Chicago, Illinois (1909.)

Pored praktičnog iskustva kojeg je tu stekao, za njegovo umjetničko formiranje bilo je odlučno još nekoliko elemenata. Došavši iz provincije sačuvao je ljubav za kolonijalnu arhitekturu, njenu udobnost i povezanost s pejzažom. Bliske su mu ideje J. Ruskina, E.-E. Violet-le-Duca i arhitekata s istočne američke obale koji se inspiriraju na tradicijama stare georgijanske arhitekture (McKim, Mead, Richardson).

Prvi Wrightovi radovi, nastali još u ateljeu Sullivana, osobna kuća u Oak Parku (1889.) i kuća Charnley u Chicagu (1891.), na tragu su američke ladanjske arhitekture. Napustivši 1893. Sullivana, Wright se još jače priklanja tradiciji i projektira niz objekata osebujnoga pečata: kuće Winslow u River Forestu (1893.), Husser u Chicagu (1899.) i River Forest Golf Club (1898.).

Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajući se njome uspijeva stvoriti građevni tip koji varira u nizu poznatih „prerijskih kuća”, tako nazvanih jer su naglašenom horizontalnošću podsjećale na prerijski krajolik američkog Zapada[2]. Osnovno je obilježje tih kuća horizontalna raščlanjenost, niski krovovi s velikim površinama koje strše izvan objekta koji ima brojne kvadratične zidove koji podsjećaju na kubističku estetiku. Ideja kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju je Wright razradio već u ranijim objektima, dobila je novu formulaciju u obliku ukrštenog tlocrta koji se sažimlje u središnjem prostoru („dvorani”) u kojemu je smješten kamin: kuće Willitts u Highland Parku (1902.), Heurtley u Chicagu (1902.), Bradley i Hickox u Kankakeeu (1900.), Martin u Buffalou (1904.), Coonley u Riversideu (1908.), Roberts u River Forestu (1908.), Gale u Oak Parku (1909.) i najljepša među njima, kuća Robie u Chicagu (1909.)[3].

Taliesin West, Scottsdale, Arizona. Wrightov dom od 1937. do smrti 1959. god.

U „prerijskim kućama” Wright je stvorio prototip američke rezidencijalne arhitekture, pomirivši tradiciju i potrebu za suvremeno oblikovanim prostorom. Istovremeno, nastaju i njegovi prvi objekti u armiranom betonu u kojima kubičnim formama teži prema skulpturalnoj jasnoći volumena i monumentalnosti: uredska zgrada Larkin u Buffalou (1904., srušena 1950.), Unity Church u Oak Parku (1906.) i hotel u Mason Cityju (1909.).

S "prerijskim kućama" jedna je arhitektonska misao bila iscrpljena i već 1910. se u njegovom radu javljaju prvi znakovi krize. Boravak u Europi 1911. nije mu ispunio očekivanja i ostao je praktično bez utjecaja na njegov rad[4]. Po povratku napušta svoju suprugu Catherine Tobin i dom u Oak Parku, te gradi osobnu kuću i studio Taliesin u Spring Greenu (Wisconsin) u kojoj prvi put primjenjuje razvedeni tlocrt s unutarnjim dvorištem. Iako predviđa neka kasnija rješenja, ovaj je objekt značajniji je kao gesta povratka pejzažu i traženju neposrednijega kontakta s ambijentom prirode.

Tragajući za izvornim oblikom i dalekom prošlošću američkog kontinenta Wright se oduševljava megalitičkim konstrukcijama i masivnim zdanjima pretkolumbovske Amerike. Iz toga izviru masivnost i monumentalnost kao osnovne značajke projekata realiziranih u ovom razdoblju: Midway Gardens u Chicagu (1914.) i Imperial Hotel u Tokiju (1922.). Tek oko 1930. Wright počinje asimilirati europska iskustva prihvaćajući nove materijale, nove konstruktivne metode i novu estetiku.

S kućom Kaufmann (Fallingwater) u Connellsvilleu (1936.) u kojoj je dao jedno od remek-djela moderne arhitekture započinje drugo plodno razdoblje Wrightova opusa. Osnovne su karakteristike novih objekata povezanost s pejzažom, slobodan tlocrt koji je preko patia ili staklenih stijena povezan s vanjskim prostorom i naglašavanje plastike krovišta. U njima je na suvremen način razrađena prostorna i plastična koncepcija ranijih prerijskih kuća.

Guggenheim muzej u New Yorku (1959.) otvoren je šest mjeseci nakon smrti arhitekta

Među najpoznatijim objektima ladanjskog tipa su kuće Hanna u Palo Altu (1937.), Goetsch-Winkler u Okemosu (1939.), Sturgis kraj Los Angelesa (1940.), Lloyd Lewis u Libertsvilleu (1940.), Pauson kraj Phoenixa (1940.) i Jacobs II u Madisonu (1948)[5]. U trgovini Morris u San Franciscu (1949.) javlja se motiv kružne rampe kojom je postignut snažan prostorni efekt. Ona je još jače izražena na kući njegova sina Daniela Wrighta u Phoenixu (1952.), a kulminira u njegovu posljednjem djelu Guggenheimovu muzeju u New Yorku (1959.). Posthumno se prišlo realizaciji njegova grandioznog projekta za komunalni centar Marine Country u Kaliforniji (1962.).

Godine 1938. sagradio je vlastitu kuću Taliesin West u pustinji kraj Phoenixa; tu je ostao do kraja života stvorivši od sebe svojim življenjem izvan civilizacije gotovo mitsku ličnost. Umro je 1959 godine od raka stomaka.

Filozofija rada i značaj[uredi VE | uredi]

Unutrašnjost velike radionice u Sjedištu tvrtke Johnson Wax, Racine, Wisconsin (1936.-39.)

Wright je, bez sumnje, jedna od najkontradiktornijih ličnosti u modernoj arhitekturi. Do kraja života ostao je individualist podjednako u načinu života i umjetničkom shvaćanju, pa ipak njegov opus predstavlja značajno poglavlje suvremene arhitekture.

Prvi je intuitivno naslutio i razradio ideju kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju su europski arhitekti započeli rješavati znatno kasnije. Europskom racionalizmu, koji je probudio zanimanje za rješavanje konstruktivnih metoda i za socijalne aspekte, on je suprotstavio organičko shvaćanje arhitekture koje u centar stavlja čovjeka pojedinca i njegov odnos prema ozračju u kojem živi. Stoga Wright svaki projekt rješava neovisno od prijašnjega kao singularnu i neponovljivu kreaciju.

Snaga i originalnost njegove vizije dobivaju osobitu potvrdu u posljednjem razdoblju u kojemu je, prihvativši eurposka iskustva, stvorio djela koja po svojoj poetičnosti i plastičnoj slobodi zacrtavaju nove puteve arhitektonskog oblikovanja. Iako ponekad opterećen literarnošću i simbolikom, Wrightov opus po bogatstvu stvaralačkih ideja i raznovrsnosti nema premca u modernoj arhitekturi.

Pored realiziranih projekata, izradio je više vizionarskih rješenja: za središta Pittsburga i Bagdada, projekt za neboder visok 1600 m i čuveni Broadacre plan (1955.) u kojem daje prijedlog za sustavnu urbanizaciju zemlje. Ostavio je za sobom i golem literarni opus u kojem je pored teoretskih i stručnih pogleda sadržan i bogat autobiografski materijal.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Frank Lloyd Wright

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]